….Godinama se u emisiji ‘Plodovi zemlje’ na HTV-u priča o nekakvim poticajima u poljoprivredi. Nisam ništa shvaćao, a onda sam, na žalost, shvatio.
Zatekao sam se prije dvije godine na mjestu gdje je buldožer vukao veliki plug i stvarao plitke brazde prepune kamenih ploča od vapnenca. Nakon nekog vremena vidio sam u tim brazdama zasađena stabla oraha. Nisam mogao vjerovati! Točno se zna u kakvom prostoru mogu rasti orasi. Orah mora imati dubinski plodno tlo i zavjetrinu, te gotovo da nema dvorišta u selu u kome nema oraha. A, ovdje su uvjeti kao na Golom otoku. Vjetrometina, kamen i trava. Nema zemlje i vode. Nekoliko stotina metara dalje pored potoka na duboko plodnoj, mekanoj zemlji u zavjetrini samoniklo se razmnožava i raste mnoštvo mladih, visokih, lijepih autohtonih oraha! Prava šuma oraha! Njima ne trebaju poticaji, već uvjeti za život i razvoj. A, to priroda daje besplatno.
Točno se znalo da ovi orasi nisu mogli uspjeti na ovom terenu, ali nikoga nije bila briga za to. Bitna je snimka iz zraka koja govori da su orasi zasađeni, a to što će uginuti – nije bitno! Bitan je novicaj (novce-daj). Snimke govore da je oko 90% uginulo, a ovih 7% što je živo u obliku ikebane čeka ista sudbina, a 3% će biti slučajno spašeno u nekoj uvali, zavjetrini sa zemljom gdje Ministarstvo poljoprivrede može postaviti Poučnu ploču sa tekstom: ‘Ovo je primjer našega uspješnoga rada i ispravnog ulaganja sredstava RH u poticaje!’
Mene ne zanima sustav poticaja, dodjela sredstava, kontrola i tko će se obogatiti, već me zanima sudbina ovih oraha. Neće narasti, neće rađati plodove, neće praviti hladovinu, neće ptice u njihovim krošnjama cvrkutati, a tko ima osjećaje neka pati. Ipak su to biljke, živa bića.
Ali, postoji i dobra vijest. Cijela ova nepregledna, ogromna ledina skriva blago. Najveću zalihu čistoga vapnenca u RH! Ali, nema za kamen poticaja
