POHOD BISKUPA ŠKVORČEVIĆA DOMU ZA STARE I NEMOĆNE U VELIKOJ: “Molitvom izdižemo sebe iz naše ljudske horizontale”

Autor: Biskupija PZ

Na blagdan sv. Marka Evanđelista, 25. travnja 2022. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Dom za stare i nemoćne osobe u Velikoj i predvodio euharistijsko slavlje za korisnike i djelatnike navedene ustanove. Koncelebrirao je velički župnik Dražen Akmačić i tajnik Matej Siluković. Ravnateljica Doma Mirjana Novak pozdravila je biskupa Antuna, zahvalila mu za posjet i čestitala Uskrs. Započinjući svetu misu, biskup je čestitao Uskrs korisnicima i djelatnicima Doma, kazavši kako se raduje što to može učiniti uživo, nakon što su epidemiološke mjere držale Dom zatvorenim određeno vrijeme. Čestitanjem Uskrsa jedni drugima želimo da Isusova pobjeda života nad smrću uđe u naše slabosti i prolaznost. Upravo to on ostvaruje i ovom svetom misom, obnavljajući za nas svoju ljubav i žrtvu na križu, istaknuo je biskup Antun. Dodao je da danas slavimo blagdan sv. Marka Evanđelista koji je pratio sv. Petra u naviještanju radosne vijesti i svjedočenju Isusa Krista, zapisavši to u svom evanđelju, da bismo tako i mi bili dionici njegova djela spasenja.
Biskup je u homiliji kazao kako bi volio sjesti među korisnike Doma i čuti o čemu oni to pripovijedaju. Spomenuo je kako Isusu u evanđelju prilazi ugledan Židov Nikodem, koji unatoč učenim ljudima s kojima živi, želi razgovarati upravo s Isusom. Biskup je ustvrdio kako je i za nas važno razgovarati s Isusom, napose o onom o čem je s njime razgovarao Nikodem: o drugom rođenju. Nije dovoljno roditi se samo po tijelu, nego je silno važno roditi se drugi puta odozgor, u Duhu Svetom. Što bi to značilo za nas, upitao je biskup? Podsjetio je na pitanje koje je Isus postavio Nikodemu: kako se čovjek može ponovno roditi kad je star, može li ponovno ući u utrobu majke svoje i roditi se? Kazao je korisnicima Doma kako su oni starije životne dobi, ali da i za njih vrijedi Isusova riječ kako se mogu i trebaju roditi odozgor. Isus je umro, ne prividno, nego je odložio svoje smrtno tijelo u grobu, ali je snagom Božjeg životvornoga Duha ustao iz groba, postao pobjednik nad smrću, rodio se ponovno u uskrsnuću. Podsjećajući na Isusove riječi da treba biti rođen vodom i Duhom Svetim, biskup je kazao da smo u krštenju Duhom Svetim rođeni na novi život. Po krsnoj vodi Isusova je pobjednička snaga ušla u našu smrtnost da ne budemo više podložni diktatu tjelesne prolaznosti i smrtnosti, nego uzdignuti na njegovu razinu života, pobjede Duha nad tijelom, života nad smrću, ustvrdio je biskup. Kazao je da smo potom u sakramentu potvrde pomazani Duhom besmrtnosti, koji je u nama jači od tjelesne slabosti, i kako je posebno važno da se svaki dan obnavljamo u svijesti svoje pripadnosti Isusu Kristu i njegovu pobjedničkom Duhu. To se događa kad vršimo ono što su činili učenici Isusovi na čelu s Petrom, o čemu smo čuli u današnjem prvom čitanju. Sveti pisac opisuje Petra, Ivana i druge apostole kao ljude koji su bili molitelji. Jednom prigodom, idući na molitvu u hram Petar je na vratima susreo čovjeka hroma od rođenja, koji je prosio. Petar mu pristupa i kaže: „zlata niti srebra nemam, ali ono štio imam to ti dajem: U ime Gospodina Isusa, uskrsloga, ustani i hodaj“. Ustati i hodati u Isusu Kristu znači živjeti iz vjere u njega, postati dionikom njegova pobjedničkog Duha, što je više nego imati pun džep novca ili imati tko zna što drugo. Taj „ustati“, isti je onaj događaj koji se zbio u Isusovu uskrsnuću, kad je on ustao iz mraka i groba, iz smrti u život. No, u hramu su bili neki Nikodemovi prijatelji, farizeji, koji su se usprotivili tom činu pa su Petra i Ivana strpali u zatvor, zabranivši im da govore o Isusu koga su oni osudili na smrt. Petar im pak uzvraća da oni ne mogu ne govoriti o Isusu. Oni su pozvani naviještati Isusa i njegovo djelo, radosnu vijest za svakoga čovjeka, te unatoč progonu apostoli nastavljaju svoje poslanje. Nakon toga Petar odlazi među svoju jeruzalemsku kršćansku braću i sestre, i ne govori im o neprijateljima koji ih progone, nego zajedno s njima moli, veličajući Boga koji je sve stvorio, a napose što je svoga sina Isusa digao iz groba. U molitvi postavljaju pitanje: zašto se bune narodi i kraljevi rote protiv Krista te odgovaraju kako je on kao pobjednik nad smrću veći od njih te ga žele ukloniti, ali to ne mogu jer ga je Bog postavio za Gospodara svega stvorenog, istaknuo je biskup. Primjer prve kršćanske zajednica koja moli, od velike je važnosti za nas. Naime, što god nam se dogodilo, koliko god bile teške životne situacije, ne pomaže puno pripovijedati o njima, kao trenutačno o ratu u Ukrajini, jer se time neće ništa promijeniti, nego ako se okupimo na molitvu i stanja naše nemoći stavimo u odnos s onostranošću, s Bogom koji je moćan pobijediti ih, zaključio je biskup.
Kad dopustimo Bogu da nas zahvaća u molitvi, on nas snagom svoga Duha rađa odozgor, nastavio je biskup. istaknuo je kako vjeruje da se nazočni korisnici Doma baš iz navedenog razloga često okupljaju na molitvu, kako je posvjedočila ravnateljica u svom pozdravu. Protumačio je da molitvom izdižemo sebe iz naše ljudske horizontale, svakodnevne, teške, prolazne i smrtne, i stavljamo se u Božju vertikalu. U molitvi se povezujemo s nebom, postajemo dionici društva s Bogom te razgovaramo s njime. To je najbolji i najsmisleniji razgovor u kojem razmatramo Božje naume o nama, a ne ono što su ljudi za nas smislili, ili što nam je dodijelio ovaj prolazni život, ustvrdio je biskup. Zaželio je sudionicima slavlja da uvijek u molitvi budu ohrabreni, utješeni i prosvijetljeni u svojim dušama, te svaki puta budu još dublje povezani s Isusom Kristom i postanu dionici njegove uskrsne pobjede, rođenja odozgor. To je naš vjernički život, radost i ljepota pripadnosti Isusovoj Crkvi. Kazao je da upravo s tih polazišta u svakoj svetoj misi Crkva moli i za starije, nemoćne, bolesne i one koji imaju tko zna kakvih duhovnih poteškoća. Zahvalio je sudionicima slavlja na tom djelu plemenitosti, na molitvi koju upućuju Bogu, preporučujući im da i nadalje životnu žrtvu prikazuju na velike nakane svoga života, Crkve i našega naroda. Zaželio je da sveti Marko koji je bio čvrsto ukorijenjen u Isusovu radosnu vijest pomogne svojim primjerom, zagovorom i snagom da uvijek rastemo u Božjem svijetu, da se preporađamo u njegovu životu, te ne umremo u duši prije nego odložimo našu tjelesnu prolaznost.
Nakon popričesne molitve i otpjevane pjesme „Kraljice neba, raduj se“, biskup je zahvalio svima koji se trude biti drugima dobri, a to svi možemo. Zahvalio je vodstvu ustanove Doma i svim djelatnicima što nastoje biti dobri prema korisnicima, a korisnicima je zahvalio što na to uzvraćaju svojom plemenitošću i dobrotom. Na taj način jedni drugima svjedočimo da smo rođeni odozgor, od Duha, istaknuo je biskup. Na koncu zahvalio je i župniku Draženu Akmačiću za njegovo djelovanje u Domu, kako bi svi njegovi stanovnici bili povezani s Bogom i Crkvom. Zahvalu je uputio i onima koji nastoje u Domu organizirati molitvu i pjesmu, da i na taj način budu uzdignuti iz svojih slabosti u Božji svijet.

Više iz kategorije