Planinari u Gorskom kotaru: Bose noge na vrhu planine – tko to može platiti?!

Autor: D.K.

POŽEGA / GORSKI KOTAR – Gorski kotar pravo je iznenađenje – čulo se u nekoliko navrata na planinarskom izletu koji je za požeške planinare organizirao Dražen Jakoubek, vodič HPD Sokolovac.

13. petak je. Ruksaci natrpani toplom odjećom začas su u prtljažnicima, a dobro raspoloženi planinari krenuli su u još jednu avanturu, ovaj puta u Gorski kotar. Neki po tko zna koji, a neki po prvi puta. Rada i Mladen, domaćini u planinarskom domu Bijele stijene u Tuku Vojnom upozoravaju na prohladna jutra s temperaturom od 4 stupnja ispod nule.
I doista, jutro je svježe, a niski oblaci i mraz ostavljaju impresivne prizore. Pred nama je kružna tura Sunger – Brestova Draga – Bitoraj – Sunger. Staza je ugodna, mjestimice poprilično strma, ali savladiva za svih 12 požeških planinara.

 

– Kružna tura počinje od parkirališta kod crkve u Sungeru. Staza do Brestove Drage je loše markirana, ali probijamo se kroz šumu. Prelazimo na makadamski put. Uskoro staza postaje strma. Vidikovci Imperator i Savjetnik su vrlo atraktivni i nikako ih ne treba preskočiti. Na Savjetniku krademo dobrih pola sata za guštanje na suncu i fotografiranje nakon čega odlazimo na 30-ak minuta udaljen vrh Bitoraj. Iako ga zbog bure zovu još i Burni Bitoraj, od bure ovaj puta ni targa. Ispred nas su: Mrkopalj, Sunger, Brestova Draga. Desno su Bjelolasica i Bijele stijene, a u daljini lijevo Risnjak, Snježnik, Guslica … Skoknuli smo do skloništa Bitorajka. U tijeku su radovi na obnovi – prepričava Dražen Jakoubek.

Ostatak ekipe ostaje se sunčati na vrhu Bitoraja. Sunce je jako i neki na toplim stijenama drijemaju. Bose noge na vrhu planine – tko to može platiti?! Spust je još strmiji i opasniji.

– Prespuštamo se – nova je izvedenica nastala tijekom borbe sa skliskom, lišćem i porušenim drvećem prekrivenom nizbrdicom. Pojavljuju se prve kuće i stižemo zadovoljni do cilja. Kratko osvježenje pa na večeru kod Rade i Mladena, naravno grah ili pileći paprikaš.

Nedjelja je došla brže od željenog. Dvije su staze u igri: Ravno – Viševica (1.428 mnv) i Ravno – Zagradski vrh (1.187 mnv). Dvojica iz ekipe ostaju kod restorana Vera. Penjemo se na Viševicu.

-Uspon je kombinacija asfaltne ceste, makadamskog puta, šumskih putova za izvlačenje drva i uske staze po grebenu. U kojem god smjeru pogledate prelijeva se žutosmeđa boja jesenskog lišća i vedrog plavog neba. Uspon je dosta strm, ali laganim i ustrajnim tempom ga uspješno svladavamo. S travnatog vrha pruža se izvrstan pogled na sve četiri strane svijeta: Bijele stijene, Bjelolasica, Tuhobić, Risnjak, slovenski Snežnik, Snježnik, Guslica, Grobničke Alpe, Učka, Krk – pojašnjava Jakoubek.

Vruće je, temperature su gotovo ljetne. Presvlačenje, ručak iz ruksaka, fotografiranje, izležavanje. Na povratku još dvoje iz ekipe ostaju kod Vere, a najuporniji odlaze put Zagradskog vrha.

Strmo je, na pojedinim dijelovima čak prestrmo, no iskusna planinarka Marina obećava nam “krasnu stazu i prekrasan pogled” zbog čega ne odustajemo. Tu i tamo zastajemo popiti vode i fotografirati šumu prošaranu neponovljivim jesenskim bojama. I doista, isplatilo se. Zagradski vrh opravdao je svaki metar strmog uspona i svaku kap znoja na vrućem, gotovo ljetnom danu.

Naši sakupljači žigova i ovdje, kao i na prethodna dva vrha, popunjavaju knjižicu HPO-a. Avanturi je kraj. Upisujemo se, fotografiramo, pričamo, smijemo se….Planine su čudo, povezuju nas na poseban način.

 

 

Više iz kategorije

enterslots kdslots777 vegasgg autospin88 jempol88 playbet88 luxury333 fit188 bigdewa megahoki88 warung168 gas138 nusa365 gebyar123 kencana88 max77 garuda999 koinvegas mantul138 autowin88 emas168 pusatwin ajaib88 monsterbola bonus138 kencana88 koko138 bet88 dragon77 dunia777 bigdewa jakartacash 7winbet emas138 toto slot