Pisma su bila presudna za vjenčanje dvoje susjeda

Stotinjak rođaka, kumova i prijatelja okupilo se na slavlju Zlatnog pira tj. 50 godina braka Miroslava Bergera(1951.) i Olgice rođene Knežević(1956.). Bili su tu uz Bergerove još Englmani, Leskovari, Kneževići, Budimiri, Užari i druge rodbinske obitelji. Vjenčani su 14. lipnja 1975. godine u današnjoj katedrali sv. Terezije Avilske u Požegi, a kumovi su im bili Milan i Verica Budimir, te Ladislav Braco i Dušanka Berger.

-Zahvaljujem se na dolasku sinovima, kumovima, rodbini i prijateljima, unučadi, snahama, a posebno kumovima Krpan – kazala je sjetno Olgica pozdravljajući prisutne, a sa suzama u očima prisjetila se pokojnog sina Alena iza kojega je ostalo četvero unučadi.

Begerovo su stekli tri sina Branka, Josipa i Alena, a imaju sedmero unučadi Nikolu, Martinu, Jakoba, Alena, Anabelu, Patrika I Marija.
Nakon vjenčanja bili su podstanari u svome gradu, a trudom su izgradili obiteljsku kuću i sve što je bilo potrebno za potomke.

Olgica je radila financijske poslove u požeškoj Slogi, Tiskari, sudu i drugdje, a Miroslav stručne poslove u Hrvatskim šumama, Pošti itd. U rano vrijeme devedesetih kao dragovoljac uključio se u rat.

Kao mladić i djevojka bili su susjedi u Frankopanskoj ulici, točnije na brojevima 53 i 58, pa se tako rodila ljubav.

-Čekao me je četiri godine da završim Ekonomsku školu, pisao ljubavna pisma koja su me odusevljavala – priča Olgica i dodaje da je recept dugog braka kada muž u trenucima nesuglasica kaže Da draga, a supruga Bravo majstore!