OSMERO UČENIKA IZ UKRAJINE U ŠKOLI JULIJA KEMPFA U POŽEGI: „Hrvatski učitelji su manje strogi“

Oslikani zid cvijećem u bojama ukrajinske zastave već na ulazu u školu znak je dobrodošlice učenicima iz Ukrajine. Naime, osmero učenika izbjeglih iz ratne Ukrajine iz grada Poltave sada pohađaju OŠ Julija Kempfa u Požegi. Priča je to kao i mnoge od nekoliko milijuna Ukrajinaca koji su svoje utočište od rata našli u Hrvatskoj, ali i u nadi da to neće trajati predugo.

„Svi smo bili zatečeni, pitali smo se kako ćemo se i mi prilagoditi, i kako će se učenici uklopiti, no, izvrsno su se svi prilagodili. Djeca su lijepo prihvaćena od učenika u razredu. Sve smo učenicima objasnili, tko dolazi i odakle, i zaista se svi jako trude da im pomognu. Isto tako i učitelji. Za nastavu gotovo svi pripremaju svoje nastavne listiće i na ukrajinskom jeziku, kako bi učenici odmah mogli naučiti, razumjeti i ujedno naučiti neke hrvatske riječi“, objašnjava nam ravnateljica Kornelija Sabljak. Škola im je osigurala besplatnu užinu, knjige i bilježnice, potreban pribor i ostalo.

Ravnateljica Osnovne škole Julija Kempfa Kornelija Sabljak Djeca se izuzetno lako navikavaju na nove uvjete, otvorena srca i očiju upijaju sve novo oko sebe. U novoj sredini već imaju i svoje nove prijatelje, koji im pomažu da brzo nauče ono što hrvatski obrazovni program traži. Niti latinično pismo nije problem, jer im je engleski, kao i njihovoj generaciji u Hrvatskoj, drugi jezik kojim se bez problema služe. Uskoro će početi i posebna nastava od 70 sati za učenje hrvatskog jezika. No, već do sada su najnužnije naučili, pa će nastavnicima hrvatskog biti jednostavnije nastaviti sistematsko učenje. „Za sada je sve u redu, zaista se svi u školi trudimo, od učenika, učitelja do stručne služne, da s dubokim poštovanjem i razumijevanjem prihvatimo i činimo sve što možemo da se uklope u našu sredinu, da im pomognemo i u psihološkom smislu, što je sada potrebno. Znaju što se dogaša u njihovoj domovini i prate sve na internetu.“, dodaje ravnateljica Sabljak. U Ukrajini su im ostali bake i djedovi, koji ne žele ostaviti svoj dom.



Da je doista tako uvjerili smo se u razgovoru s tri vrlo drage osmoškolke. Anasttsija, Tetiana i Marharyta su u 8.d razredu. Uz svaki odgovor na pitanje kako im je, odgovaraju sa zahvalnošću i uz komplimente. Za učitelje kažu da su vrlo pažljivi i dragi, puno manje strogi nego njihovi u Poltavi, a škola je ljepša i uređenija. „Za deset dana koliko su ovdje svaki dan imamo nove izazove i nalazimo nove načine da ih uključimo u nastavu. Oni jako žele učiti, zainteresirani su i vrlo spremni na suradnju“, kaže nam prof. hrvatskog jezika Silva Mihalj Živković, koja s njima govori uglavnom na engleskom jeziku.  Hrvatski jezik ne čini im se lagan. A jesu li njihovi prijatelji u 8.d. razredu naučili što na ukrajinskom, odgovaraju: „Njet“. Pitam ih ponovno, a oni lukavo, dvosmisleno i veselo ponavljaju „Njet“. To su naučili.



Školu u Požegi u nižim razredima pohađaju još Hlieb, Nazar, Sviatoslav, Kira i Alisija. Mlađi učenici u nižim razredima još nisu niti svjesni što se događa u njihovoj državi, za razliku od starijih koji sve prate posredstvom interneta.“, dodaje ravnateljica Sabljak. Većina je ovdje s majkama. Nakon što su bili smješteni u Eminovcima, sada su u Kuli, odakle i majke dovoze automobilima u školu. Kažu da imaju sve što im treba, pa uz to da su zahvalni, dodali bismo da su i skromni. Što smo im mogli poželjeti nego da s nama ostanu onoliko koliko sami žele, jer se o povratku još ne može niti početi razmišljati.

Što se tiče izbjeglica iz Ukrajine u našoj županiji, doznali smo kako ih je u ovom trenutku 69, od čega je 33 djece, no ta brojka će se prema svim pokazateljima u narednim danima povećavati. Koliko će osoba kao svoj novi dom odabrati baš našu županiji, ostaje nam za vidjeti