Odolijevaju žurbi koje nameću moderna vremena /FOTO/

Tradiciju i naviku starijih generacija dvodnevnog kolinja njeguju u obitelji Ivane i Mijomira Blagojevića iz Milanovca, poznatih vrtlara koji svakog dana na požeškoj tržnici prodaju povrće sa svojih njiva i iz plastenika. Oni odolijevaju žurbi koju nameću moderna vremena. Kolinje je poseban događaj u ovoj obitelji. Okuplja se rodbina, susjedi, prijatelji. Iz Tornja je došao Mojmirov starac Pero Bunjevac, a iz Antunovca kum Milan Kolundžija. Posla je dosta, ali to nije problem za brojnu rabotu. Ekipa je uigrana. Muški obaraju, šure i pažunjaju svinje. Polovice se trančiraju u manje komade, obrađuju se šunke i slanine. Sve će se to preko noći ocjediti i ohladiti.

Drugi dan počinje, kako Blagojevići kažu, fruštukom. Pije se kuhana rakija, jede jetrica s bijelim lukom, reže prošlogodišnja šunka, kulin i seka. Za stolom je veselo, prepričavaju se dogodovštine, a nezaobilazna je tema nogomet i uspjeh reprezentacije. U razgovoru doznajemo da se do sredine prošlog stoljeća Milanovac zvao Svrzgaće, naziv još iz turskih vremena kada se porez plaćao skidanjem gaća, na tuskom “svrziti“, i primanjem batina po golom turu.

Mesari koje predvodi Jovica Gajić imaju pune ruke posla. Treba nekoliko stotina kilograma mesa samljeti i izmiješati. Braća Danijel i Vladimir Stanić iz Eminovaca sve mjere na vagi i miješaju u električnoj mješalici. S dva mesarska topa nadijevaju kobasice, seke, kuline i krvavice. Žene opet rade oko crijeva, tope mast i peku čvarke. Mase je puno, ali sve će biti gotovo prije mraka, a s njim dolaze i niže temperature koje su dobre za prerađevine.

U kuhinji gazdarica Ivana i njena sestra Milena, udana Nenadović, razvijaju domaće rezance s jajima za juhu, ribaju hren, motaju sarmu. Za ručak se serviraju friške pečene kobasice i krvavica, ruskavi čvarci, pečene kremenadle. Tu je juha od kostiju i mesa, sarma.... Zapjeva se uz odličnu graševinu i poneko pivo.

Tekst i foto: D. Mirković