Od Pleternice do Sirakuze: Fra Jozo Grbeš piše o svom hodočašću u svetište Gospe od Suza u Sirakuzi

U Pleternici su partizani 3. prosinca 1944. godine srušili crkvu, a 11. svibnja 1945. ubili su gradonačelnika Franje Radonića, a kasnije i jednu redovnicu, Eulaliju1947. godine. Kapelan u župi, mladi svećenik Ljudevit Petrak stigao je u Pleternicu tek malo prije. Konkretno, za svećenika me zaredio nadbiskup Stepinac 29. lipnja 1944. Ljudevit ili Lujo, kako smo ga zvali, uspjeli su izbjeći ubojstvo. Nakon ove tragedije nadbiskup Stepinac Ljudevita imenovao je župnikom. Odrastao sam s tim zanimljivim, jednostavnim čovjekom koji je slabo živio na svom Evanđelju. Bio mi je pastor cijelog djetinjstva i mladosti. Budući da nije bilo crkve, Ljudevit je slavio misu vani i svugdje drugdje. Kad je čuo za plač Sirakuze i Gospe, uspio je slikati i nešto pamučne vune koja je dodirnula suze. Ovaj izvanredni događaj u Sirakuzi medicinski profesionalci i biskupija pokazali su natprirodnim. Ljudevit je započeo 1955. godine romanom Gospe od Suza. Ljudi koji su prvih godina došli u devedesete zatvorili su komunisti, ali su i dalje župnik i ljudi ostali uporni. Kada sam bio dijete to je bio vrhunac godine. Nismo mogli čekati romane, propovjednike, svečanosti i kirvaj kao što se kaže u Slavoniji. Pleternica je postala jedan od najvećih romana u Hrvatskoj. Krajem kolovoza ondje se svake noći okupi 6-7 tisuća ljudi, a posljednjeg dana oko 40 tisuća. Ta pobožnost Gospi od Suza pomogla je i odgojila mnoge ljude.  Kad sam se u Pleternici našao u jednom od mnogih povrataka ’91., Ludwit me je pitao kada treba biti moja mlada misa. Kad sam mu odgovorio ’93, rekao je: “Čekat ću te!” Nekoliko mjeseci nakon moje mlade mise, povukao se. Čovjek je umro. 17. ožujka 1999. u dobi od 82 godine. Mislim da nikada nije stigao u Sirakuzu, kao ni netko u našoj obitelji i Pleternici. Sirakuza: nedjelja, 20. rujna 2019. godine Kad sam otišao na Maltu, na sastanku franjevačkih provincija zemalja engleskog jezika, počeo sam razmišljati o Sirakuzi, što mi se nije činilo daleko. Izvorna je poveznica s Pleternicom i svetištem Gospe od Suza. Na kraju sastanaka, raspitao sam se koliko su daleko i kakve su veze. Avionom oko 30 minuta, a batamaranom oko sat i pol. Jednom dnevno oba prijevozasu do Catanije (avion) ​​ili luke Pozzallo (brod). Odlučim se brodom odvesti u Pozzall. Razgovarajući s fratrima, kažu mi da ima vlak ili autobus od Pozzala do Syracuse. U redu. Veliki.
 Odlučio sam otići u nedjelju. To je jedini dan koji mogu. Spreman sam za odlazak. Iako me je sramota. Ne sviđa mi se, ali ovo je posebno mjesto. Prije nedjelje saznao sam da u Sirakuzu nema vlaka ili autobusa jer je nedjelja. Taksi je blizu 100 eura u jednom smjeru. Nemam toliko eura. Uh. Mislim što ću učiniti? Kažem sebi što se događa. Dame suze, ako vas je briga, a i ja, učinite to. I ne ostani na Siciliji. Moram se vratiti na Maltu i odletjeti avionom za Chicago. Jednom je sv. Paul je bio brodolomljen na ovom moru i odveden je na drugu stranu. Zaglavili na Malti. U 5 sati ujutro iako sam autobusom mislio na katamaran, ali provincijal malteške provincije St. Paul, fra Richard Grech, fini čovjek vodi me u katamaran. Tako je počelo moje putovanje. Brod kao iz neke priče. Proizvedeno u Australiji. Novi. Na njemu je oko tisuću putnika. I zamislite ime broda: St. Ivan Pavao II. (Sv. Ivan Pavao II.) !!! Dobro je počelo, mislim! Ali što je sa slijetanjem. Idem da se raspitam. Jedan od posade, njegovo ime Sandro, bio je vrlo ljubazan. Kažem mu da samo moram ići u svetište Gospe u Sirakuzi i natrag. Kaže mi da nedjeljom nema prijevoza. Kaže: “Ima jednog čovjeka sa Sicilije, s kojim imam kontakt, zove se Franco. Može sve. Kad se približimo Italiji nazvat će ga. Odnosno, negdje kad prođemo na pola puta preko Sredozemlja, on će se zvati. “Nježno, fino. Sunce izlazi s istoka.  Kad se vrijeme približilo, nazvao je Franca, a ovaj mu je rekao da će me čekati i da ako mogu voziti i imam vozača, dobiti će mi automobil na dan, 50 eura. Sve je u redu. Kažem. Hmmm dobro dosad. Kad smo se iskrcali, Franco me pozdravio i odveo do drugog muškarca koji je čekao iza ograde. Odmah iza vrata u luci. Običan čovjek. Napisala je moje ime i vozač i kaže da su ovdje ključevi. Nudim mu kreditnu karticu. Kaže, dobro, dobro … Kao mafijaš. A na Siciliji sigurno jesam. Pa, znam gdje da te vidim. Kaže da je večeras u 6 sati na istom mjestu. Katamaran kreće u 19.30 sati. Također mi kaže da u automobilu ima samo do pola spremnika goriva. I usmjerili su me na strijelu. Puštam automobil Ciaooo i za Syracuse. Mali auto, stariji, ali ide. Nakon otprilike 30 km svijetli lampica za gorivo. Ok, idemo. Našao je stanicu, natočio. Ruka za gorivo i dalje je u istom položaju. Hahaha. Idem za Syracuse. Pronalazim svetište. Prvo ulazim u kriptu. Zatim do glavne crkve! Ovo je vrlo emotivan susret. Prilazim blizu oltara gdje je kip Gospe od Suza plakao 1953. Zastao sam. Bazilika puna ljudi. Košta oko 6 tisuća kuna. Danas se dogodilo veliko hodočašće svim molitvenim skupinama koje nose naziv Padre Pio. Bio je izložen u crkvi i svoju naviku nošenja kad je dobio stigme. Wowww !!! Odjednom mi prilazi djevojka i kaže ‘sacerdote’ (svećenik). Kažem da. Kako on zna da sam svećenik, ne znam! Zove se Simona. Volontira ovdje u svetištu. I počnimo razgovarati. Kažem joj da sam franjevac i da sam iz Pleternice i ispričam joj cijelu priču Gospe od Suza. Vodi me ravno prema relikvijama gdje su pohranjene suze natopljene pamukom i postupa prema meni kao prema bratu. Ostajem u molitvi pred suzama. Molim za sve drage ljude, potrebite, bolesne i sve koji se susretnu s mojim životnim putem. Sjećam se Louisa i Pleterničana, obitelji i svih dobrih ljudi u ljubavnim namjerama. Palim svijeće. A oni povezuju udaljenosti i zbližavaju daleko i daleko!
 Simona me upoznaje s Padre Encom, glavnim svećenikom koji je ovdje glavni. Bio je oduševljen. Pita i traži da napišem svoje ime i adresu. Kad smo duže razgovarali i kad sam mu rekao da dolazim s Malte i da sam fratar. I da pripadam međugorskoj provinciji. Zagrlio me jedan starac! Mislila sam da će zaplakati. Zatim odlazi i donosi mi neke sličice i uspomene. Draga Siracusa. Ovaj grad u kojem je rođena i ubijena Sveta Marija Lucia, ranokršćansko mučeništvo koje slavi cijeli svijet, grad je drevne antike, ali što je najvažnije, grad u kojem Gospa plače. Sjećam se pokojnog Ljudevita Petraka koji je bio i ostao duša pokreta duha pletenja! Njene suze oživjele su Pleternicu, njezin romanopisac oživljava Slavoniju i Hrvatsku. Neka uvijek bude tako! Vozit ću se katamaranom, vratiti auto tim dobrim ljudima i doći do Malte i natrag u Chicago.
 Upoznao sam Sandru. Dao sam mu ključeve i novac jer ostatak ekipe nije stigao. Nazvao je Franca i zahvalio sam mu. Sandro je vrlo lijep čovjek. Kaže da je iz Rumunjske. Na Malti živi 12 godina. Tamo se oženio. Kaže da je zadovoljan ovom tvrtkom, Virtu Ferries. Kaže da imaju slične katamarane za neke linije do Hrvatske. Savjetuje mi da u par mjeseci na Discovery kanalu gledam emisiju o njima! Zanimljivo! Ciaooo Italia. Ciaooooo Sirakuza i Pozzollo.  Gospa od Suza moli za sve nas! Fra Jozo

0 Comment