NUŽNOST ZBOG POJAVE „MIŠJE GROZNICE“: Perite ruke nakon rada i boravka u prirodi

POŽEGA – Zbog pojave Hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS) ili „mišja groznica“  Služba za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstv o Požeško-slavonske županije uputila je obavijest Lovačkom savezu županije kako bi upozorila na prijeteću epidemiju kako za lovce tako i druge osobe koje borave i rade u prirodi.

dr. med. Ante Vitalia, spec. epidemiolog

-Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HVBS) ili „mišja groznica“ je virusna infektivna bolest koju uzrokuju hantavirusi, a obično se javlja ciklički u obliku epidemija, no sporadični slučajevi bolesti javljaju se svake godine – ističe voditelj Službe za epidemiologiju dr. med. Ante Vitalia, spec. epidemiolog.

Dvije najveće epidemije u Hrvatskoj zabilježene su 1995. (više od 150 oboljelih) i 2002. godine (više od 400 oboljelih-nova žarišta Okučani, N.Gradiška), a zadnje dvije bile su 2012. i 2014. godine na području Ogulina, Slunja i Plitvicae, dok je 53 oboljelih 2012. vezano uz Medvednicu. S obzirom na jako veliki urod žira i bukvice, kao i iznimno topao ožujak, ova godina se uspoređuje upravo s tim godinama, a i u mnogim dijelovima primjećena je već ekspanzija populacije sitnih šumskih glodavaca koji su glavni rezervoari i prenosioci virusa.

Virusi se prenose udisanjem aerosola inficiranog izlučevinama glodavaca (mokraća, izmet, slina). Prijenos s čovjeka na čovjeka nije dokazan kod europskih hantavirusa. Virus se u glodavcima razmnožava, ali kod njih ne uzrokuje nikakve simptome bolesti.

Najčešći rezervoari hantavirusa u Hrvatskoj su: šumska voluharica, žutogrli šumski miš, prugasti poljski miš i obični šumski miš. Cijela Hrvatska osim priobalnog područja i otoka je endemsko područje za te viruse.

Rizične skupine koje su najizloženije hantavirusima (aerosolu glodavaca) su upravo ljudi koji borave u prirodi – šumski radnici, lovci, planinari, zemljoradnici, izletnici, vojnici… Ne smije se zanemariti ni mogućnost infekcije u zatvorenim prostorima u kojima borave glodavci (podrumi, tavani, garaže, šupe, štale) gdje može biti visoka koncentracija virusa u prašini.

Simptomi HVBS-a se obično razvijaju unutar 1-2 tjedna nakon izloženosti infektivnom materijalu, no inkubacija može nerijetko potrajati i do 45 dana. Početni simptomi se javljaju naglo i uključuju vrućicu (katkada više od 40 C), jaku glavobolju, bolove u leđima i trbuhu, zimicu, mučninu, povraćanje, proljev, zamućenje vida. Još mogu biti prisutni infekcije konjunktiva, crvenilo lica ili osip. Kasniji simptomi su: hipotenzija, akutno zatajenje bubrega, pojava krvarenja, šok.

Najčešće u Hrvatskoj zapažamo bolesnike u febrilnoj fazi koja postepeno prelazi u oligurijsku fazu (smanjena količina mokraće), rijetko s razvojem anurije (prestanak mokrenja), a nakon toga slijedi poliurijska faza kada bolesnik može mokriti i do 15 litara urina dnevno.

Od laboratorijskih nalaza javlja se: leukopenija (smanjen broj leukocita), nekad normalan i blago povišen broj leukocita, smanjen broj trombocita, povišena urea, kreatinin, LDH i blaže povišene jetrene transaminaze. Za potvrdu dijagnoze koristi se nekoliko laboratorijskih testova: detekcija specifičnih IgM antitijela na hantaviruse serološkim testom, te detekcijom RNA virusa Puumala i Dobrava RT-PCR testom.

Općenito, možemo reći da u Hrvatskoj infekcija virusom Dobrava rezultira težom, dok infekcija virusom Puumala blažom do umjereno teškom kliničkom slikom. Za potpuni oporavak potrebno je nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Liječenje je simptomatsko uz suportivnu terapiju. U slučaju potpunog prestanka mokrenja kod bolesnika se provodi liječenje dijalizom.U poliurijskoj fazi potrebno je nadoknađivati pozorno tekućinu i elektrolite. Smrtnost HVBS kod virusa Puumala kreće se do 1% do čak 15% kod virusa Dobrava. Za sada ne postoji licencirano cjepivo za distribuciju u Europi.

Mjere za suzbijanje i sprečavanje infekcije: izbjegavajte kontakt s glodavcima i njihovim izlučevinama: držite mjesto boravka čistim, prozračite vikendice, garaže, podrume prije ulaska i čišćenja, ne mesti prostorije na suho,nego smočiti moguće zaraženo područje sredstvom za dezinfekciju koje sadrži klor ili alkohol.Koristite masku i gumene rukavice. Izbjegavajte ležanje na zemlji.

-Spriječite ulazak glodavaca: zatvorite rupe betonom ili metalnim štitnikom; pokosite travu i grmlje u okolici kuće (do 50m). Provoditi deratizaciju.

-Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pospremite svu hranu i smeće u zatvorene spremnike. Uskladištite hranu i vodu za kućne ljubimce i domaće životinje. Sve sirove plodove ubrane u šumi i poljima temeljito operite prije jela. -Uklonite mjesta pogodna za sklonište glodavcima: podignite od zemlje sve spremnike, sijeno i premjestite ih bar 50 metara od kuće. Odstranite krupni otpad.

-Ne uništavajte prirodne neprijatelje glodavaca – zmije (poskok, riđovka, bjelica), te ptice (sove, škanjac, jastreb).

-PERITE RUKE sapunom i toplom vodom nakon rada na kući, okućnici i boravka u prirodi. Ne dirajte lice prljavim rukama. U prirodi koristite vlažne maramice na bazi alkohola – poručuje voditelj Službe za epidemiologiju dr. med. Ante Vitalia, spec.epidemiolog.

/Foto: ilustracija, zzjz.hr i arhiva, pozega.eu/

0 Comment