Novoimenovani požeški biskup Ivo Martinović: Svoje misli i molitve upućujem Bogu za časnu Požešku biskupiju

Požeška biskupija danas je dobila novog biskupa, Ivu Martinovića, provincijalnog ministra franjevaca trećoredaca glagoljaša. Govor novoimenovanog biskupa prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre,

sve vas srdačno pozdravljam u ovoj prigodi objavljivanja da me je papa Franjo imenovao požeškim biskupom i iskreno zahvaljujem Papi na povjerenju koje mi je ukazao. Svjestan sam da nisam dostojan te službe jer znam da ima mnogo zaslužnijih, kompetentnijih, svetijih, učenijih i boljih svećenika i redovnika od mene, kao i onih koji bi tu službu spremnije prihvatili i bolje izvršavali. No isto sam tako svjestan da se biskupsko imenovanje ne ostvaruje po željama, natječajima i stručnoj spremi nego po Božjoj providnosti.

Dok zahvaljujem papi Franji na povjerenju koje mi je ukazao, svoje misli i molitve upućujem Bogu za časnu Požešku biskupiju i sav kler na čelu sa njezinim uzornim i zauzetim pastirom, preuzvišenim gospodinom biskupom  Antunom Škvorčevićem.

Iskrena srca i s velikim poštovanjem pozdravljam Vas, dragi biskupe Antune, draga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice, bogoslovi, sjemeništarci, Kristovi vjernici laici, članovi crkvenih institucija, vas drage obitelji, roditelji, mladi, djeco, djedovi i bake, bolesni i osamljeni, kao i sve vas kojima su potrebni Kristova ljubav, snaga i svijetlo života. Papa Franjo i Crkva šalju me danas u Požešku biskupiju ˗ k vama koji ste bili na periferiji moga životnog, svećeničkog i fratarskog puta. Od danas niste na periferiji mog života, nego u središtu mojega srca, molitava, poziva i poslanja. Po Božjoj providnosti moj će se duhovni poziv i životni hod kao svećenika i pastira u Crkvi nastaviti s vama kojima dolazim ponajprije kao brat u Kristu Isusu i kao učenik koji je spreman učiti, ali također kao i pastir i učitelj koji od Boga ima dužnost naviještati evanđelje i brinuti se za povjereno mu stado Božje.

Pozdravljam preuzvišenog oca nadbiskupa mons. Đuru Hranića i sve pastire Đakovačko-osječke crkvene pokrajine kojima obećavam bratsku suradnju i u čije se molitve iskreno preporučam.

Iskreno pozdravljam sve predstavnike građanskih, političkih i kulturnih institucija koje s  poštovanjem uključujem u svoje molitve da nas dobri Bog jača u izgradnji općeg dobra i mira.

Svoje pozdrave upućujem svim vjernicima pravoslavne vjere i svih ostalih vjeroispovijesti.

Pozdravljam sve predstavnike medija i medijske djelatnike i zahvaljujem im na trudu i svemu što čine za Crkvu i društvo u nastojanju da se još više upozna, prihvati i ostvaruje civilizacija ljubavi.

Svatko od nas ima svoj život i osobnu životnu povijest. Nitko od nas nije birao vrijeme i mjesto svoga rođenja, pa ni obitelj u kojoj će se roditi. Na svome životnom putu od začeća do današnjega dana uvijek sam otkrivao prisutnost svemogućega Boga koji sve stvara i svime upravlja; takvu Božju prisutnost gledam i u ovom imenovanju za požeškoga biskupa. Svoj svećenički i fratarski poziv, poslanje i služenje Crkvi i narodu Božjemu do sada sam ostvarivao s potpunim povjerenjem i predanjem Njemu; tako će biti i u budućnosti. Uz zatečenost, zbunjenost i strah, uz svijest o nedostojnosti za biskupsku službu, pa i uz molitvu, ostaje jednako teško prihvatiti da se dosadašnji život, rad i sve ostalo mora napustiti i krenuti od početka, u nešto novo i potpuno nepoznato.

U ovoj prigodi posebno želim zahvaliti mojim dragim roditeljima, bratu i sestrama i njihovim obiteljima, svoj rodbini,  prijateljima, mještanima i vjernicima sela Matići i župe Tolisa, u kojima sam odrastao te svim vjernicima župa u kojima sam pastoralno djelovao.

Posebnu zahvalnost upućujem Upravi Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša iz koje dolazim, svoj braći Provincije i našega Reda te svima koji su utkani u moj životni hod po zajedničkom životu i  službama koje sam obnašao do danas. Zahvaljujem svojim odgojiteljima, profesorima, župnicima i pastoralnim suradnicima, časnim sestrama i svima s kojima sam bio povezan na bilo koji način.

Danas, na dvadesetdrugu godišnjicu smrti uzornog pastira Crkve u Hrvata i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, molim Gospodina da nam naš dragi Nadbiskup svima bude uzor u vjeri i ljubavi prema Bogu, Crkvi, našemu hrvatskom narodu i svakoj osobi.

Neka nam u tome pomogne zagovor Blažene Djevice Marije, svetoga Lovre, blaženoga Alojzija Stepinca i svete Terezije Avilske. Zahvaljujem svima na molitvama i preporučam se u vaše molitve i ubuduće. Bog vas blagoslovio!