19.1.2023. u 03:10
TEKST: Jelenko Topić
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
19.1.2023. u 03:10
TEKST: Jelenko Topić
Više tisuća pregleda objavljenog članka i pjesme Alojza Marića Slavkana(68) umirovljenika iz Jakšića na portalu i stranicama Požeškog pučkog kalendara motiviraju su ga da stvara stihove i dalje.
-Izuzetno sam zahvalan svima koji su se javili i čestitali na mojim stihovima, razveselili su me i želim im sve najbolje – kazao nam je Marić dodajući da mu daju snagu i podstrek na daljnjem stvaranju. Zahvalu je zbog pomoći oko pjesama uputio i prof. Marijani Benić iz jakšićke škole koja mu je dala dobronamjerne savjete.
Mnogima je u sjećanju kao dobar nogometaš Kamena iz Vetova, a radni vijek je proveo vozeći autobus tvrtke Kamen Ingrad. Odlaskom u zasluženu mirovinu iz ljubavi prema svome kraju i njegovim ljudima unazad nekoliko godina počeo je pisati pjesme o zavičaju, ljubavi i prirodnim ljepotama.
Ne krije dugogodišnju želju da mu se bar jedna pjesma uglazbi što Marić, koji je društven i veseo čovjek očekuje u suradnji sa dragim ljudima u ovom kraju.
Ovom prilikom daruje čitateljima jednu svoju pjesmu:
MOJE VETOVO
Rosne noge travu gaze
Oko moje u krug gleda
Nasitit’ se srce neće
Te ljepote ispod neba.
Nemoj pijetle budit’ zoru
Nemoj budit’ dragu moju
Neka spava nakićena
Biserjem sva posuta.
Očara me ta ljepota
Od Rominke pa do Grota
Miris brazde, let leptira
I u večer zov pastira.
Pitaš majko da li volim?
Volim majko, jako volim
I volit’ ću jako dugo
Oj, Vetovo, rodna grudo.
14.10.2021.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.