Nakon 15 godina pater Tomasz Cybula službujući u župi Sesvete odlazi u svoju rodnu Poljsku: “Ponijet ću si malo hrvatske zemlje da mi ne budete daleko”

SESVETE – Oproštajnu misu kao župnik, u župi Sesvete, u kojoj je ostavio duboki trag djelujući punih 15 godina jučer je sa svojim župljanima proslavio pater Tomasz Cybula, redovnik dehonijanac, član Družbe Srca Isusova. O njegovom odlasku pisali smo kada je dobio dekret o razrješenju i imenovanju na novu službu, POGLEDAJ OVDJE.

Da je na svetoj misi bilo lako nije, jer emocije su proradile kako kod onih najmlađih tako i kod onih najstarijih generacija koji imaju sami riječi hvale o svom dragom i omiljenom pateru, župniku.

-Pamtit ćemo ga po svemu dobrom, prije svega po tome što je zbližio sve ljude u župi i bit će nam neobično bez njega jer je doslovce bio dio naših obitelji – rekla je Marina Keč Drahotusky, čitačica i voditeljica župskog Caritasa.

Ministrant Dario Dragić proveo je mnogo vremena s paterom Tomom koji je odlučio poći u njihov red i pripremiti se za svećeničku službu.

-Kroz 15 godina odgojio je mnoge generacije, a meni je bio i na pričesti i na krizmi, a pamtit ćemo ga ponajviše po toplini koju je pružao ljudima – dodaje Dario koji zajedno s paterom Tomaszom “pakuje kufere” i odlazi u Poljsku na školovanje gdje će nastaviti školovanje.

Nije bilo lako slaviti tu svetu misu jer su se grla župljana u župnoj crkvi Svih Svetih stisla već na početku euharistijskog slavlja kada je zbor zapjevao na poljskom “Krist jednom stade na žalu” i tako ‘najavio’ skori rastanak.

Nisu se mogle kontrolirati suze koje su tekla niz lice župljana kojih je bilo sve više. Da bi to prekinuo pater Toma je pokušao ubaciti malu šalu i rekao kako nisu na sprovodu što nije puno značilo, kod župljana je progovaralo srce koje nije dozvolilo bilo kakvo sustezanje.

-Ako nije nešto bilo u redu s moje strane, oprostite. Nešto smo zajedno učinili a nešto još treba i učiniti, takav je život. Vi ste dio župe i vi nosite ovu župu, ne župnik. Ako sve ovisi o župniku, onda nije dobra župa. Ako župnik ode i u župi se sve ruši, znači nije dobro radio. Koji god župnik došao surađujte s njim i budite mu na raspolaganju, duhovno i materijalno – rekao je, među ostalim, pater Toma posebno se zahvalivši najbližim suradnicima, članovima raznih vijeća, Caritasa, ministrantima, pjevačima, čitačima i svim drugima pokušavajući kroz šalu suzbiti emocije dodajući kako su ga neki pitali koliko sam nakon ovih godina postao Slavonac.

-Mogu reći da sam Slavonac 80 posto, nisam zavolio kulen do kraja, a sve drugo jedem. Ponijet ću si malo hrvatske zemlje da mi ne budete daleko. Zahvaljujem vam se što ste bili uz mene – dodao je pater Toma i dao obećanje kako će, ovisno o budućim obvezama rado posjetiti Sesvete kad god bude u mogućnosti.

Okupljenim župljanima Sesveta obratio se u ime Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, kojima pripada pater Tomasz, pater Mirko. On je, među ostalim, izrazio žaljenje što odlaskom patera Tomasza iz Sesveta odlazi i njihova zajednica jer je trenutno u Hrvatskoj samo pet dehonijanaca i nema mogućnosti da ga netko zamijeni.

Na kraju, riječi zahvale svom dugogodišnjem župniku za sve što je učinio u materijalnom i duhovnom smislu, zahvalili su i sami župljani.

– Među vjernicima ste uspjeli ostvariti osjećaj zajedništva, radosti, zajedničkog slavljenja Boga. U jednom ste razgovoru rekli da vam je jedan vaš profesor tijekom školovanja tumačio kako osoba koja želi biti svećenik, najprije mora biti čovjek. Vi ste pater, tu lekciju dobro naučili. Vi ste čovjek s velikim Č – poručili su vjernici svom dugogodišnjem župniku.

Na kraju su mu uručili poklone: cvijeće, misnicu koju su izradile časne sestre iz Đakovačke Breznice, sat i sliku koja prikazuje župnu crkvu i župni stan. Zapjevali su mu i pjesmu koju voli i koja simbolično poručuje – “Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti…”. Vjerojatno više ne kao župnik, ali kao prijatelj, svakako DA.

Poslije mise, Sesvećani su pateru Tomaszu pripremili i domjenak u vatrogasnom domu.

(Tekst: D.K. / V.M.)

/Foto: D. Mirković/

0 Comment