Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

Moždani u 40-ima: Na upite hoću li preživjeti, slijegalo se ramenima

2.2.2024. u 10:24
TEKST: D. Krstanović
FOTO: Privatne fotografije

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
Požega.eu | Moždani u 40-ima: Na upite hoću li preživjeti, slijegalo se ramenima Požega.eu | Moždani u 40-ima: Na upite hoću li preživjeti, slijegalo se ramenima

Tamara Puač

Moždani mi je udar izbrisao iz sjećanja dva mjeseca, ali što je to u odnosu na čitav život?!

2.2.2024. u 10:24
TEKST: D. Krstanović
FOTO: Privatne fotografije

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

- Bila je to sasvim uobičajena srijeda i sasvim uobičajen dan na poslu. A onda je krenula nepodnošljiva glavobolja. Jedna tableta pa druga, treća….nazvala sam doktora i objašnjavala mu da me jako boli glava, a onda sam počela padati….Mrak. Doživjela sam moždani udar.

395 dana poslije, živa sam. Živa sam zahvaljujući prijateljima koji su me odmah unijeli u auto i odvezli u brodsku bolnicu jer vremena za čekanje hitne pomoći nije bilo.

I tu je, tog 4. siječnja 2023., krenula moja borba za život koje nisam bila svjesna ni tad, a ni sad jer moždani je udar izbrisao moje sjećanje 11 dana prije i 2 mjeseca nakon udara - prisjeća se naša sugrađanka Tamara Puač koja je moždani udar doživjela u svojoj 42. godini.
Na upite o tome hoće li preživjeti, odmahivalo se rukom i slijegalo ramenima. Prognoze su bile najcrnje moguće jer moždani je udar bio toliko jak da je uopće upitan bio prijevoz u Zagreb kako bi ju se pokušalo spasiti. Preživjela je put.

Odmah po dolasku u Zagreb podvrgnuta je operaciji. Krvarenje u mozgu trajalo je još danima, no vrhunska liječnička ekipa i neopisiva volja za životom bili su jači. Vitalne je funkcije, na čuđenje mnogih, vraćala dan za danom.

- Moja borba još traje. Nije to utakmica koja se dobiva kad netko zabije gol i sudac svira kraj. Negdje me je sreća pomilovala, samo zahvaljujući mojim prijateljima na brzoj reakciji, a potom i obitelji jer je žurno našla doktora koji je bio spreman operirati me, danas sam tu – dodaje.

- Nakon moždanog udara ustala sam 22. dan. Mislila sam da sam pobijedila jer hodam. Bila je to prva pobjeda, treća, četvrta, peta…Lagala bih kad bih rekla da ne brojim operacije. Brojim ih i namjerno preskačem brojeve jer tako je ponekad lakše.

S odmakom od godinu dana sam svjesna da je napredak ogroman, ali je oporavak dugotrajan. Još uvijek vodim borbu s vidom i iako sam se vratila na posao, u računovodstvo jedne tvrtke, još je utakmica koje moram dobiti. Čeka me operacija oka na koje još uvijek ne vidim. No, još je veća borba promijeniti način života. Odmaknuti od sebe one koji mi stvaraju stres, izmaknuti se iz situacija koje me frustriraju. E, da sam to barem znala ranije...jer uzrok mom moždanom udaru bio je isključivo stres – dodaje Tamara.

I ove je godine, kao i mnogo prijašnjih, prvog petka u veljači obukla crveno.

- Idite na preventivne preglede jer možda ćete izbjeći podmukle goste. Ja nisam izbjegla, ali nasreću, uz divne ljude, preživjela sam - kaže Tamara dodajući:

Moždani mi je udar izbrisao iz sjećanja dva mjeseca, ali što je to u odnosu na čitav život?!



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: