Milozvučni glasovi članova devet crkvenih pjevačkih zborova oduševili brojnu publiku /FOTO/

POŽEGA - U prigodi spomendana sv. Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja u Dvorani sv. Terezje Avilske u Požegi održan je tradicionalni susret crkvenih pjevačkih zborova. Bila je to prigoda da se zborovi, koji su se došli na susret, njih devet s područja Požeške biskupije, predstave s pjesmama i programom koji su pripremili.

Među zborovima nastupili su pjevači iz požeških župa, Katedralne, sv. Terezije Avilske, Duha Svetoga, Leopolda Mandića, Antuna Padovanskog iz Našica, Presvetog Trojstva iz Daruvara, sv. Barbare iz Jakšića, sv. Josipa iz Lipovljana, Marije Kraljice iz Davora te požeški Katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Marija Večerića.

Nakon nastupa u Dvorani sv. Terezje Avilske svi su se zboraši na probi pripremili za euharistijsko slavlje koje je u Crkvi sv. Lovre predvodio požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević.

Prema legendi, sveta Cecilija (rođena poč. 3. st. u Rimu) podrijetlom je iz patricijske obitelji, prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi, na kojem je mjestu danas bazilika u Trastevereu. Svetica je odgojena kao kršćanka. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu. Međutim, roditelji su je dali u brak s mladim plemićem Valerijanom, poganinom, kojemu je otvoreno, na sam dan vjenčanja, priznala da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao, Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222. g. – 230. g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana.

Na povratku s krštenja oboje su vidjeli anđela koji ih je okrunio krunom od ruža i ljiljana. Nedugo poslije i Valerijanov brat Tiburcije se krstio te su obojica, nakon što su odbila žrtvovati rimskim bogovima, osuđeni na smrt kao kršćani, zajedno s obraćenim rimskim časnikom Maximusom. Cecilija ih je pokopala, nakon čega je i sama uhvaćena i dovedena pred sud. Zatvorili su je u kupaonicu u njezinoj vlastitoj kući, s namjerom da se tamo uguši, no ona je ostala neozlijeđena. Ponovo je osuđena na odrubljivanje glave. Krvnik joj nije uspio oduzeti život niti nakon trećeg zamaha. Četvrti put više nije smio zamahnuti zbog zakona. Cecilija je ostala živa tri dana, za to je vrijeme uspjela svoju kuću i sva dobra ostaviti Crkvi i siromasima. Kad više nije mogla riječima ispovijedati vjeru, pokazala je to prstima (vjera u trojedinog Boga, s tri prsta na jednoj i s jednim na drugoj ruci), onako kako je možemo vidjeti u Madernovoj skulpturi. Zahvaljujući njezinu odvažnom svjedočenju i ispovijedanju vjere obratilo se oko 400 ljudi, koje je zatim papa Urban krstio.

/Foto: D. Mirković/