Lice zadovoljnog ratara kao u nekad dobra stara vremena: “Težački rad s konjem na njivi pokušavam sačuvati od zaborava” /FOTO/

Pomalo zaboravljeni prizor, Nenad Horvat poznatiji kao Bracika pokušava sačuvati od zaborava. Lice “zadovoljnog” ratara koji svoj na svome sa svojim konjem obrađuje zemlju i priprema za sjetvu.

Sve je to zabilježio naš foto reporter Dule Mirković, kojemu su takvi prizori jako dobro poznati jer je o takvima sličnima pisao, kao novinar, prije trideset i više godina u tadašnjem Požeškom listu, a koliko je snimio radijskih emisija na tu temu na Radio Požegi teško je za reći.

Zatekli smo Braciku kako brna zemlju i priprema za sjetvu. Kada je obavio prvi dio posla s konjem, vezao je kobilu Zoru za kola, nahranio ju zrnom, nakon čega je on otišao ručno posijati djetelinsko travnu smjesu. Poslovi upravo onakvi kako su se nekad radili. I kako kaže to je težački rad kojeg pokušavam sačuvati od zaborava.

Nakon tog posla i Bracika je zaslužio, odahnuti i okrijepiti svoje umorno tijelo. Dok je on kod kuće spremao kola i konja, za odlazak na njivu, njegova mu je supruga Melita u slavonskoj korpi pripremila delicije kako bi nakon napornog rada mogao nastaviti dalje s težačkim radom. U korpi se između ostalog našla prava domaća suha slanina, kobasica, domaći kruh pečen u krušnoj peći, te rakija šljivovica u boci s keramičkim patentom.

Kakav bi to bio foto reporter koji ne bi zavirio čega je još bilo u korpi. I gle, upravo ono što je i njemu za okrjepu milo, graševina razblažena sa soda vodom koja daje kvalitetan špricer.

Nije bilo puno vremena za divane jer posao tjera ratara. Jedan, drugi, treći…. Po obavljenom poslu Bracika se na zaprežnim kolima vraća kući gdje ga također čeka puno posla, rad u staji i svi drugi poslovi vezani za poljoprivredu i stočarstvo.

Horvatovi su generacijama vezani uz konje. Djed i otac su bili poznati kirijaši. Njihovim pijeskom izvađenim iz rijeka Veličanke i Orljave sagrađene su mnoge kuće u Požegi. Između ostalih razloga uspomenu na obiteljsku tradiciju i uzgoj konja dostojno čuva Nenad. Hrani i njeguje dvije kobile hrvatskog punokrvnjaka, pasmine Posavac kao i druge životinje.

Bracika prati različite manifestacije diljem Požeštine i izvan nje, te dolaskom u narodnoj nošnji sa svojim konjima i ukrašenom zapregom pokazuje i dokazuje da je dostojan čuvar običaja i tradicije u čemu ga rame uz rame prati njegov unuk Niko koji jašući na konju sa šeširom na glavi mnoge oduševljava. Za to je potrebna ljubav koju u sebi nosi Bracika.

Moglo bi se još puno redaka napisati za Braciku Horvata, njegove ljubavii privršenosti za ono što pokušava sačuvati da se ne zaboravi. Nikad ne bi bile do kraja ispisane rečenice jer o njemu se može puno toga govoriti.

Foto: D. Mirković

Flickr Album Gallery Powered By: WP Frank
0 Comment