Oduševljeni Jaglacima: "Prvi put sam na Papuku, pao sam, umoran sam, ali svejedno mi je super!"

VELIKA - Ovo mi je drugo ili čak treće planinarenje u životu. Na Papuku nisam nikad bio. Sklisko je i pao sam već puno puta, već sam i umoran, ali nema veze, svejedno mi je super - rekao nam je pričljivi Osječanin Leon, član PD "Zanatlija" Osijek i Planinarske skupine "Dumina". Bez problema je propustio svoju skupinu kako bi podijelio s nama dojmove sa svoje prve "ekspedicije" Papukom, 36. Papučkih jaglaca. Išao je stazom preko Tauberovih stijena. Na spustu Šulerovim putem borio se s blatom i skliskim lišćem, no dojmovi su ipak sasvim O.K.. PD "Zanatlija" Osijek je ove godine na Jaglace došao s čak četiri autobusa. U jednom su bila osnovnoškolska djeca, u drugom srednjoškolci, u trećem djeca iz SOS Sela Ladimirevci i u četvrtom odrasli planinari. Zasigurno su bili najbrojnije društvo na ovogodišnjim Jaglacima.

Pljuskovi snijega, magla, povremeno oštar sjeverac i temperatura oko nule nisu spriječili gotovo tisuću i pol planinara da prošetaju Papukom u sklopu ove tradicionalne planinarske manifestacije. Prema informacijama organizatora HDP Sokolovac, bili su tu planinari iz 46 društava od kojih je šest iz susjedne Bosne i Hercegovine. Bilo je tu solo i hodača koji su Papuk pregazili tko zna već koliko puta, no nisu propustili i ove godine dobiti plus na Jaglacima.





Organizatori su pripremili pet staza, a za stazu "iznenađenja" se dakako pobrinuo planinar, GSS-ovac i rendžer Miro Mesić.

Putevima su se izmjenjivali blato, mokro lišće, sklisko kamenje, stari i novonapadali snijeg i potoci vode koja se slijevala cestom.

- Ovoliko vode na Papuku ne pamtimo. Kud god se okreneš voda. Slijeva se cestom, usjecima, potokom, kapa sa svih strana - komentirali su planinari.













HGSS-ovci koji su i ove godine na Papučke jaglace došli u pojačanom sastavu s kolegama iz Orahovice, Slavonskog Broda, Osijeka i Vinkovaca i s full opremom, imali su srećom samo jednu intervenciju. Pružili su pomoć Zagrepčanki koja je s prijateljicom odlučila za kraj proći Tauberove stijene i, kako to obično bude, pala je i ozlijedila ruku.



No, imali su pune ruke posla na osiguranju skliskih kamenih dijelova staza, pomagali su planinarima pri prelasku porušenog drveća i čvrsto držali začelje na svim stazama.

A jaglaci? Provirivali su ispod lišća čekajući ipak nešto toplije dane. Baš poput visibaba prekrivenih injem i snijegom koji je tijekom noći ponovno zabijelio Papuk.









Hvala planinarima Slađani, Josipu, Ratimiru, Draženu i požeškom HGSS-u na ustupljenim fotografijama.