KREATIVNA RADIONICA UČENIKA GIMNAZIJE POŽEGA: 15 godina „kruženja“ i druženja s umjetnošću /FOTO/

Uz impresivnih 320 godina osnutka požeške Gimnazije, priključili su se i KRUG-ovci – Kreativna radionica učenika Gimnazije, sa svojih skromnih 15 godina postojanja. Kako veliki slap od preko tri stoljeća čine kapljice, tako su i KRUG-ovci  one kapljice, bez kojih stara Gimnazija ne bi mogla danas biti sve ono što je čini tako  vrijednom poštovanja.

Obilježavajući veliki jubilej svoje škole, KRUG-ovci su priredili Gimnazijski retro, četiri izložbe postavljene tako da je cijeli prostor Gimnazije postao izložbeni. Naprosto su ga ispunili vlastitim sadržajem, svim onim što se može pokazati današnjim gimnazijalcima o tome kako je to bilo posljednja tri stoljeća. Ali, ugradili su dodatno i svoj skromni jubilej od 15 godina.

Kao dio postava izložbe Gimnazijski retro, našao se i kutak s fotografijama krugovskih izložbi i bivših krugovaca, njih 352.

Svake godine KRUG, koji od osnutka vodi prof. Vera Ćuže Abramović, broji u startu oko 30-ak učenika, a do kraja izvedbe jednogodišnjeg projekta upornih ostaje 15-ak učenika. Obično su to oni najkreativniji koji i kasnije nastavljaju svoj kreativni rad na fakultetu, a poneki studiraju dizajn, arhitekturu, povijest umjetnosti i likovnu akademiju.

Tako posebnu „težinu“ ima izložba afirmiranih dizajnera, nekadašnjih gimnazijalaca, Nataše Njegovanović, Antonija Karače i Ane Pavičić, koja je svoj doprinos dala vizualnim identitetom obljetnice. U oblikovanju izložbe Gimnazijski retro sudjelovala je i bivša „krugovka“, danas apsolventica na dizajnu Ana Pavičić, koja je predložila kutije kao postamente, iz čega je nastala zanimljiva izložba uspomena na prošle gimnazijske dane.

Gimnazijski retro prezentira sve sadržaje vezane za život u školi od njenih začetaka od 1699. do danas. Nekoliko je različitih kutaka: stara učila, modni kutak, glazbeni kutak koji se najviše svidio ostalim učenicima, ponajviše zbog starog gramafona, koji je tijekom odmora često uključuje. Uživali su puštati ploče iako je zvuk „katastrofa“. Našla su se tu i neka kućna pravila pisana i nepisana, ali zabilježena u imenicima. Preko tri stotine fotografija prikazuju prošlost na kojima su mnogi mogli prepoznati sebe, svoju baku ili prijatelje.

Uspoređujući prve godine i danas prof. Čuže Abramović zaključuje: – U početku su učenici bili puno samostalniji. Bio je dovoljan mali poticaj za rad i ideje bi prštale. Učenici su kreirali i bili pravi mali autori izložbi. Danas su djeca nešto drugačija. Naviknuti na brza rješenja, gotova rješenja, rijetki pokazuju onu istinsku kreativnost u smislu samostalnosti izvedbe. Puno više energije treba za nove generacije. Oni nemaju strpljenja niti volje sami dolaziti do informacija. Uglavnom čekaju servirano te iz toga izvlače nešto „svoje“.

Zanimalo nas je kako su učenici, slažući izložbu, reagirali na prošlost. O tome kažu: – Sve što je vezano uz prošlost nama je smiješno, od mode do pravila ponašanja. Strogoća koja je vladala nekada posebno je zanimljiva današnjim generacijama. Autoritet koji je profesor nekada imao danas je neshvatljiv mnogima. – A na pitanje: Što vam umjetnost govori o vašem okruženju i utječe li iskazana kreativnost na ambicije o tome što odabrati za daljnje školovanje, odgovorila je Hana Boban, učenica 1.razreda Katoličke gimnazije  – Sada kada gledam neke slike ili kada hodam po gradu primijetim ono što smo radili na satu likovnog. Da. Nadam se da će to pomoći  mojem izboru daljnjeg školovanja.

0 Comment