Knjiga „Bećarci“ u organizaciji Zdravka Ronka predstavljena u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića

Još jedan hvalevrijedan uradak predstavljen je u organizaciji Zdravka Ronka, na već poznatom mjestu u našoj metropoli - zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića na Cvjetnom trgu.

Dragutin Pavličević, hrvatski povjesničar – „Zmaj Pleternički Drugi“, počasni građanin Pleternice koji je veliki dio svog života u tom gradu, napisao je knjigu „Bećarci“ o kojoj su, kao i o samom autoru, na predstavljanju nešto više rekli Zdravko Ronko, urednica knjige akademkinja Helena Sablić Tomić, hrvatski književnik, povjesničar i likovni kritičar iz Zagreba Đuro Vidmarović, ravnatelj Instituta društvenih djelatnosti Ivo Pilar Željko Holjevac i kćerka Dragutina Pavličevića prof. dr. sc. Dunja Pavličević-Franić.

Među uzvanicima na predstavljanju su između ostalih su bili, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske Dražen Bošnjaković, posebni savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske za društvena pitanja akademik Zvonko Kusić, predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Joško Klisović, umirovljeni general pukovnik Mate Laušić, Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Mislav Grgić, savjetnik predsjednika HDZ-a Vladimir Šeks, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti Marina Perić Keselj, i dr.

Sve nazočne je na početku pozdravio i svima dobrodošlicu poželio Zdravko Ronko u kojoj prigodi je svima zahvalio koji su pomogli da knjiga „Bećarci“ ugleda svjetlo dana te je objasnio kako je i na koji način knjiga nastala s posebnim naglaskom kako je sve odradio autor knjige prof. Pavličević. Dakako svesrdnu pomoć pružio je Zdravko Ronko koji je, mogli bi slobodno reći osmislio cijeli projekt, a samim time i predstavljanje knjige.

O knjizi su na predstavljanju govorili urednica, akademkinja Helena Sablić Tomić, hrvatski književnik, povjesničar i likovni kritičar Đuro Vidmarović te dirljivim riječima, ne samo o knjizi i njenom nastanku već i o svom ocu prof. dr. sc. Dunja Pavličević-Franić.

Ravnatelji Instituta društvenih djelatnosti Ivo Pilar prof.dr.sc. Željko Holjevac pročitao je pismo autora, prof. Dragutina Pavličevića kojeg prenosimo u cijelosti.
Ponajprije pozdravljam sve nazočne i zahvaljujem što ste se odazvali pozivu da prisustvujete predstavljanju moje zadnje knjige Bećarci, knjige čijoj promociji nažalost ne mogu svjedočiti.
Jedna latinska uzrečica kaže Habent sua fata liberi, dakle, knjige imaju svoje sudbine, a ja bih iz vlastitoga iskustva dodao - da i autori knjiga imaju svoje sudbine vezane uz svoja djela, jer pri njihovu stvaranju dijele s njima svoje radosti, ali i tuge i nevolje.
No, kako je svaki izlazak knjige iz tiska radostan događaj, a osobito u mojim godinama, prisjetit ću se samo lijepih trenutaka i ukratko podijeliti s vama svoja sjećanja o tome kako je i zašto nastala ova „bećarološka“ zbirka pučkoga pjesništva iz Požege, Pleternice, Broda i okolice, odnosno zašto sam skupljao i pisao bećarce.
Čudnim stjecajem spisateljskoga puta i moja prva knjiga („Na vratima Požeške doline“, 1962.) i ova zadnja knjiga „Bećarci“, vezane su uz Slavoniju, poglavito zlatanu Požešku dolinu, koja - kao što većina vas vjerojatno zna - nije moj rodni kraj, ali je ovaj prelijepi dio Lijepe naše bio i ostao moj voljeni zavičaj. Tu sam odrastao i završio pučku školu u Pleternici, a zatim maturirao u poznatoj Požeškoj gimnaziji. Smatram se Pleterničaninom i tako se potpisujem (Zmaj Pleternički II.), a proglašen sam i počasnim građaninom Pleternice. Svi moji prijatelji, poticatelji i dugogodišnji suradnici su iz Slavonije, bez obzira jesu li tu rođeni ili su „dođoši“ kao i ja. 
Kao i svi Slavonci, Šokci, bećarce sam slušao od djetinjstva, na slavonskim poljima i pašnjacima, na kirvajima, svadbama, svinjokoljama, prelima i čijalima, u tzv. pivanim kolima kada su ples pratili i ritmički rimovani stihovi. Tijekom odrastanja, kao mladić, i sam sam smišljao i ispjevavao bećarce u raznolikim društvenim okupljanjima, po sokacima i šorovima, na zabavama i plesovima, u nadmudrivanjima s vršnjacima iz susjednih sela.
S vremenom sam postao pravi bećaroljubac pa sam bećarce počeo i sakupljati želeći imati pisanu dokumentaciju - jer ipak sam ja povjesnčar i znanstvenik koji zna da usmena predaja nije dovoljna nego valja prikupiti pisanu građu.
Tako se tijekom godina nakupilo tisuće rimovanih deseteraca u mojim bilježnicama. Jedan dio su moji dvostihovi iz osobne „bećaroteke“, ali sam se oslonio i na prethodnike, npr. zbirka „Kudilja i vreteno“ iz 19.stoljeća, Jankovićeva zlatna škrinja slavonske ljubavne pisme, Buturčeve poskočice iz Slavonije i Srijema, zbirka „Razigrani doro“ brodskoga etnolog Zvonimir Toldija, bećarci koje je pronašao i darovao mi ih prijatelj Marijan Machala iz Oriovca kao biser zbirku tajanstvenog autora Mate Tate, te stihovi prijatelja i kolege profesora Josipa Markovac iz Donjih Andrijevaca koji mi je iz škrinjice svoje velike slavonske obitelji također darovao desetke bećaraca.
Ovu sam knjigu zamislio kao zbirku slavonskoga pučkoga pjesništva kojom ću potvrditi i pokazati da je slavonsko tradicijsko stvaralaštvo kao primjer ritmički lijepoga, sadržajem razigranoga i duhovitoga, a opsegom brojnoga narodnoga stvaralaštva doista zavrijedilo da UNESCO 2011. proglasi bećarac hrvatskim nematrijalnim kulturnim dobrom i uvrsti ga na popis nematerijalane kulturne baštine čovječanstva.
Nadam se da će moja knjiga, kao i novootvoreni Muzej bećarca u Pleternici pripomoći u promociji i popularizaciji hrvatske baštine.
I na kraju zahvalio bih svojoj obitelji supruzi Alici, kćeri Dunji i unuci Ivani Karli, kao i svim dobrim ljudima bez kojih ove „bećaroantologije“ ne bi bilo.
Svima tim dragim ljudima će na kraju, budući da ja nisam bio u mogućnosti osobno doći, u moje ime zahvaliti moja kći Dunja Pavličević-Franić.
I za kraj, dakako, jedan bećarac:
Što sam znao sve sam ispivao,
Što ostalo ne bi u kola stalo.
Lijep pozdrav i svako dobro svima!
Dragutin Pavličević, Zmaj Pleternički Drugi
Na predastavljnju je uz zvuke tambure otpjevano nekoliko bećaraca za što su se pobrinuli tamburaši Plahuteri iz Zagreba.