Katolička osnovna škola u Požegi proslavila svog nebeskog zaštitnika

U predvečerje svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Katoličke osnovne škole u Požegi, u nedjelju, 18. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u Katedrali misno slavlje za  340 učenika spomenute Škole, njihove roditelje, nastavnike i druge djelatnike. S biskupom su koncelebrirali Josip Krpeljević – generalni vikar, Ivica Žuljević – predstojnik Ureda za katoličke škole i katedralni župnik, Ivan Popić – kancelar Biskupskog ordinarijata, Želimir Žuljević – ravnatelj Katoličke osnovne škole u Požegi, Ivica Bošnjak – vjeroučitelj u istoj Školi te Marijan Pavelić, prefekt u požeškom Kolegiju. Biskup

je na početku podsjetio nazočne da se peta korizmena nedjelja pučki naziva „Gluha“, zato što su mnogi Isusovi suvremenici ostali gluhi na njegovu riječ i zatvoreni za njegov poziv. Potaknuo je nazočne da se pridruže onima koji su tijekom povijesti čuli Božji govor i razumjeli njegovu istinu o čovjekovoj sadašnjosti i budućnosti. Kazao je da je među takvima bio i sv. Josip, zaštitnik Katoličke osnovne škole u Požegi. Osobiti pozdrav uputio je učenicima, njihovim roditeljima i djelatnicima Škole na čelu s ravnateljem, i čestitao im svetkovinu nebeskog zaštitnika, odnosno Dan Škole.



Pozvao ih je da po budnosti za Isusovu prisutnost u svetoj misi budu zahvaćeni njegovom blizinom, iznutra svijetli, moćni i radosni. Potaknuo ih je da zamole sv. Josipa neka ih trajno privodi k Isusu, i pomogne da budu njegovi u obitelji i u školi.

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s učenicima o tome kako su već jučer započeli proslavu zaštitnika svoje škole veoma uspjelom školskom priredbom u Dvorani sv. Terezije Avilske. Izrazio je žaljenje što nije mogao na njoj sudjelovati, ali je istaknuo radost zbog



toga što se njihovoj proslavi može pridružiti ovim misnim slavljem, u kojem otvaraju svoja srca i svoju školu  Isusu Kristu slušanjem njegove riječi i omogućujući mu da svojom euharistijskom prisutnošću uđe u njihove živote i postane njihova snaga. Upozorio je djecu na želju nekih Grka u naviještenom evanđeoskom ulomku da vide Isusa. Kazao je da su Grci poznati po svojoj učenosti i širokoj kulturi, ali da su posvjedočili kako i on kao ljudi velikog znanja  u dubini svog bića osjećaju da ono nije dovoljno, te su kod Isusa došli potražiti ono što je više od toga i iznutra ih ispunja.  Isus ne



ulazi s njima u raspravu o filozofskim životnim pitanjima, već im progovara jednostavnom i svima shvatljivom a tako dubokom životnom stvarnošću koja se krije u običnom pšeničnom zrnu. Ono posijano u zemlju umire da bi se pokrenula klica, izrasla stabljika i donijela bogat urod novih zrnja. U najobičnije  malo pšenično zrno upisana je tajna života, krije se dubina našeg postojanja, kazao je biskup i pozvao djecu, njihove roditelje i druge nazočne na svetoj misi da je vjernički otkriju i u nju se uključe. Osvijetlio im je to prvim čitanje iz Knjige proroka Jeremije, koji predbacuje svojim



sunarodnjacima da su savez s Bogom, sklopljen na brdu Sinaju sveli na površnost i vanjštinu, te ostali daleko od njega, na neki način se ispraznili i istrunuli. Bog najavljuje da će ga upisati u njihovo srce, uvesti ih u istinske dubine života, zajedništva s njime te će on biti Bog njihov a oni narod njegov i tako se ostvariti najveće moguće očovječenje.

Biskup je upozorio kako zrno koje je u svojoj jezgri trulo, ne može umrijeti da bi pokrenulo klicu, da bi izrasla stabljika i donijela bogat urod. Kazao je kako svaki dobri poljodjelac



nastoji zrno prije sijanja posebnom obradom osloboditi od zaraze, da ono bude zdravo, ali da ne može ništa učiniti s onim zrnom koje je u svojoj jezgri umrlo. Kao što se može dogoditi da posijano zrno ne isklija  iz zemlje, nego u njoj ostane i istrune, tako se može dogoditi i s ljudskim životom, da čovjek dok izvanjski živi, u svojoj nutrini ostane zahvaćen smrću, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da se Božje obećanje novog saveza ostvarilo u Isusu Kristu, koji je utjelovljenjem ušao u naše nutarnje stanje ranjenosti zlom i smrću, kako bi nas snagom ljubavi na križu jačom izliječio od beživotnog



stanja, da ne istrunemo u ovozemaljskom životu, nego izrastemo u neraspadljivost vječnog života. Presudno je dakle pitanje što se s nama događa u dubini, u srži našeg bića, ustvrdio je biskup, i kazao da Isus Krist ostaje jedina nada za naše ozdravljenje i pobjedu života. Rekao je nazočnim roditeljima kako je radostan što su svoju djecu upisali u katoličku školu koja će im pomoći da steknu mnoga ljudska znanja i vještine, da postanu učeni poput Grka iz današnjeg evanđelja, ali će im još više biti na pomoć u nastojanju da im Isus Krist bude blizu, te ih ozdravlja svojom ljubavlju i omogući 



da izrastu u vječni život. Završavajući homiliju zamolio je sv. Josipa, vjernog  Isusova služitelja u djelu čovjekova oslobađanja od ranjenosti zlom i smrću,  da svima nama u Hrvatskoj pomogne te ne ostanemo na površini i žrtve onoga što nas iznutra razara, nego se njegovom ljubavlju neprestano čistimo i rastemo u onim dimenzijama na koje nas je Bog pozvao.

Na svršetku misnog slavlja biskup je svim učenicima i djelatnicima požeške Katoličke osnovne škole zaželio blagoslovljenu svetkovinu njihova zaštitnika sv. Josipa, a onima koji



nose njegovo ime čestitao imendan. Zahvalio je učenicima što se trude ne samo razumom usvajati znanja, nego i srcem osluškivati tko su oni po Božjem naumu. Zahvalio je njihovim roditeljima što na različite načine podupiru rad Katoličke osnovne škole a nazočnom požeškom Gradonačelniku zahvalio što roditeljima koji su upisali svoju djecu u ovu Školu omogućuje ostvarivanje njihovih prava koja imaju kao hrvatski građani, porezni obveznici. Zahvalio je učiteljima za požrtvovnost kojom nastoje pomagati učenicima u njihovu životnom hodu, te zazvao Božji blagoslov na cijelu zajednicu požeške Katoličke škole.

Tekst i foto: pozeska-biskupija.hr