Iznenada preminuo novinar Jutarnjeg lista, Požežanin Zlatko Šimić (56)

Pogreb Zlatka Šimića bit će u subotu 11. studenog u 13 sati na Gradskom groblju Svete Elizabete u rodnoj Požegi.

Jutros je iznenada u 57-oj godini života preminuo naš dragi kolega, novinar Jutarnjeg lista Zlatko Šimić. U našoj redakciji radio je od samog pokretanja Jutarnjeg lista 1998. godine, a prethodno je bio novinar Vjesnika.

Zlatko Šimić rođen je u Požegi, a diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Specijalnost su mu bile teme iz poljoprivrede, no bio je i vrstan reporter te autor dugogodišnje kolumne Deset pitanja u tjednom prilogu Magazin Jutarnjeg lista kojega je neko vrijeme i uređivao.

No, Zlatko Šimić bio je više od novinara i urednika, on je bio jedan od simbola Jutarnjeg lista u najboljim, ali i u teškim danima naših novina. Šime, kako smo ga zvali, bio je legenda naše redakcije: neopisivo duhovit čovjek koji nam je svojim lucidnim šalama, često i na granici crnog humora, uveseljavao dane. Ponekad mi se činilo da Šimu znaju svi: od čistačica i portira, konobara u obližnjim kafićima, prodavačica u dućanima, kumica na Trešnjevci i na Dolcu... - Gospodine Šimiću, ja bih platio da s vama mogu raditi i da se mogu cijeli dan tako slatko smijati – rekao je davne 2001. godine jedan mladi novinar tijekom putovanja u Parmu na kojemu smo Šime i ja bili s fotografom Borisom Beribakom sa skupinom hrvatskih novinara.

Zlatko Šimić i ja bili smo kolege i prijatelji od prvih dana Jutarnjeg lista i neizmjerno mi je teško oprostiti se od njega. Posljednjih pet godina bili smo i "susjedi" u redakciji jer smo sjedili jedno pored drugoga. - Stara, koga Vraga već od jutra tako nabijaš po toj tastaturi. Pa nećeš dobiti Pulitzera. A neću ni ja – rekao mi jednom prilikom Zlatko. Proveli smo brojne sate družeći se s kolegama, najprije u kafiću Globus na staroj lokaciji redakcije Jutarnjeg, a zatim u Van Goghu: svi smo tada bili ne samo novinari, nego smo i živjeli novinarstvo,

Svjedočila sam i najvećim trenucima njegove osobne sreće, kad je u kolovozu 2012. godine Zlatkova supruga Katarina Dundjer rodila kćer Lucianu, a zatim u studenom te godine, vjenčanju i krštenju te "najveselijoj svadbi na svijetu". Izvana naoko pomalo grub, Zlatko je bio dobar i vjeran suprug svojoj Kati te nadasve nježan otac prekrasnoj i veseloj djevojčici Luciani.

Dragi Zlatko, vole te tvoji bivši i sadašnji kolege iz Jutarnjeg lista!

S tugom, zbog iznenadnog odlaska, Zlatkovih se požeških dana prisjećaju i njegovi sugrađani.

Počivao u miru!