Ispod oraha prije 50 godina Antun je odgovorio svoju Mandicu od odlaska u Švicarsku i dogovorio vjenčanje: U procesiji od kuće do mjesne kapelice na obnovu bračnih zavjeta /FOTOGALERIJA/

Obnovom bračnog zavjeta u mjesnoj Kapelici u Zagrađu pred velečasnim Filipom Lucićem, župnikom župe Vugrovec kod Sesveta, Antun (72) i Mandica (69), te obiteljskim slavljem s oko pedesetak rođaka i uzvanika proslavili su pola stoljeća braka poznatom kao zlatni pir. Vjenčanje je bilo daleke 1969. godine, 1.svibnja, na blagdan Josipa Radnika. Velika većina rodbine prijatelja i uzvanika bila je obučena u narodne nošnje.

Oboje su živjeli u Zagrađu, Antun u središtu a Mandica u donjem dijelu sela. Viđali su se često, a obavezno na nedjeljnim misama. Već tada je Antun s posebnim simpatijama gledao stasitu djevojku Mandicu.

-Krajem šezdesetih godina masovno se išlo na rad u inozemstvo pa tako se i Mandica pripremala za put u Švicarsku. Stric Toma upozorio me na Mandu Jozinu, čestitu i vrijednu djevojku. Tada sam si rekao da Manda neće nikuda ići. Otišao sam do njezinog prozor i pozvao je do obližnjeg oraha u susjedstvu. Skrivećki smo se sastali, poljubi sam je i ubrzo je odgovorio od odlaska u inozemstvo. Nije se dugo čekalo s vjenčanjem. Mandica nije trebala mijenjati dokumente jer je i ona djevojačko Lucić, ali nismo rod – prepričao nam je zgode iz tog vremena slavljenik Antun.

Nakon devet mjeseci rodio se sin Ivan, a potom ostalih sedmoro djece : Verica, Josip, Anica, Vinko, Đurđica, Lucija i Stjepan. Tu je i trinaestoro unučadi. Djeca su situirana i samostalna, a Vinko je ostao živjeti s roditeljima.

-Nikada nisam požalila što sam se udala za Antuna, ističe Mandica i dodaje. Bio je jedinac iz bogate obitelji, mogao je birati djevojku koju je htio. Kao kod svih obitelji, bilo je i teških trenutaka, ali su uvijek prevladani i živjelo se lijepo. Veselili smo se svakom novom danu. Djeca su nam najveća radost. Živjelo se pobožno s krunicom u ruci.

Mandica je osim uzorne majke i domaćice izuzetna žena. Hodočastila je po svetištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Strastveni je sakupljač etnografskog blaga. Dio nove kuće je muzej pun predmeta iz svakidašnjeg života, a u ormarima pregršt narodnih nošnji. Mandica se potrudila da sva njena djeca i unuci imaju svoje ruo. Tako su svi u procesiji od kuće do kapelice na misno slavlje bili odjeveni u tradicionalne nošnje Zagrađa. Obilje zlatoveza, a djevojačke frizure odisale su posebnom ljepotom.

Prilikom obnove zavjeta, vlč. Filip Lucić, također rođak obitelji, podsjetio ih je na vjenčanje i proteklih pola stoljeća zajedničkog života i istakao da je ovozemaljski život brzo prošao, tek nekoliko stotinki u životu vječnosti.

– U ovoj obitelji se uvijek gledalo na bogatstvo duše, krunica je uvijek bila pri ruci, prije spavanja, kada je teško ali i kada se slavi – rekao je vlč. Lucić.

Na kraju su svi uzvanici bili pozvani na tradicionalni slavonski objed, juha od domaće kokoši, kuhano meso s umakom od rajčice, prasetinu i janjetinu, salte, domaći slavonski kolači, slavljenička torta…

I na kraju je interesantno za istaći da je na slavlju zlatnog pira unuka Marija Magdalena proslavila 15 rođendan.

Foto: D. Mirković

0 Comment