POŽEGA/ZAGREB -Podizanjem spomenika hrvatskom vojskovođi generalu Svetozaru Borojeviću kod Nove Gorice susjedi Slovenci su obilježili 100. godišnjicu Prvoga svjetskog rata i 160. godišnjicu rođenja Svetozara pl. Borojevića. Zahvaljujući Borojevićevoj sposobnosti, austrougarski bedem na rijeci Soči predstavljao je nepremostivu prepreku moćnijoj talijanskoj vojsci od ulaska Italije u rat 1915. godine pa do samog kraja rata. Borojevićeva 5. vojska uspijevala je zadržati navale gotovo pa cijele talijanske vojne sile. Ulog za ulazak Italije u rat bili su ponuđeni slovenski i hrvatski teritoriji koje je Antanta obećala Italiji Londonskim ugovorom 1915. godine, pa je Borojević u očima oba naroda predstavljao i borca za nacionalnu opstojnost. Tako su ga doživljavali i slovenski i hrvatski vojnici, koji su se ovoga puta našli, ne samo u borbi za svoga kralja i cara, već i u obrani svojih nacionalnih interesa. Rat protiv Italije za slovenski i hrvatski narod imao i snažnu nacionalnu komponentu.
Kroz taj rat Talijani su poduzeli 11 ofenziva na Sočku bojišnicu, ali ni u jednoj nije uspjela postići proboj u pravcu Trsta i odakle bi joj bio otvoren put prema Ljubljani i Zagrebu, a s talijanskim neuspjesima rasla je slava hrvatskog generala. Ovi uspjesi nisu predstavljali samo obranu Monarhije, već su njima bili obranjeni slovenski i hrvatski nacionalni prostori, a spriječeno je uništavanje hrvatskih i slovenskih gospodarstava, zbog čega taj etnički prostor nije proživio značajnije migracije autohtonih nacionalnih skupina, što bi sasvim sigurno prouzročilo i pomicanje granica Italije prema Istoku. Tome danas imamo zahvaliti generalu Borojeviću, jedinom hrvatskom vojskovođi koji je nosio čin feldmaršala.
Branitelj austrougarske granice s Italijom kraj rata dočekao je na okupiranom talijanskom području. Premda je djelovao svemoćno na bojnom polju, u procesu raspada Austro-Ugarske monarhije mogao je sudjelovati samo kao nijemi promatrač procesa na koje nije mogao utjecati. Uskoro je na svojoj koži osjetio koliko slava može biti prevrtljiva. Svršetkom rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije sudbina se poigrala s „Lavom sa Soče“. U Kraljevini SHS nije bilo mjesta za umirovljenog heroja i istinskog patriotu koji je i dalje ostao odan zakletvi caru. Sve zasluge kojima je obvezao oba naroda preko noći su pale u zaborav. Nakon smrti 1920. godine, bivši car Karlo kupuje grobnicu svom vojskovođi i organizira svečani pogreb kojemu prisustvuju i tisuće bivših Borojevićevih vojnika i kolega. Bilo je to, zapravo, najveće priznanje koji je bivši car mogao odati svom vojskovođi.
Tijekom rata počasnim građaninom Grada Karlovca proglašen je 1915. godine, te iste godine općine Sinj gdje j najljepša ulica dobila njegovo ime, a počasnim građaninom Požege, Slavonskoga Broda i Varaždina imenovan je u studenome 1915. godine,te kasnije Zagreba, Pazina, općine Janjina, Bakra, Koprivnice, Kostajnice i Petrinje i Ljubljane.
Trebalo je proteći jedno stoljeće da bi hrvatski velikan dobio svoj prvi spomenik, i to u Sloveniji čime oživljavaju sjećanja na 160. godišnjicu rođenja čovjeka koji je sudjelovao u zaštiti velikog dijela slovenskog teritorija od njegova uništenja tijekom Prvoga svjetskog rata. Teško se oduprijeti dojmu da spomenik jednog od najvećih hrvatskih generala danas ne krasi niti jedan hrvatski trg ni park. Pa čak niti danas, u vremenima u kojima svijet obilježava stotu godišnjicu toga rata, održavaju komemoracije za poginule i brojne manifestacije kojima je cilj otrgnuti zaboravu strahote i žrtve jednog od najvećih ratova, u vremenima u kojima druge države veličaju svoje vojskovođe, u nas se nisu udostojali podići spomenik Borojeviću, pa čak niti nazvati trg, park ili ulicu njegovim imenom. Jedini svijetli primjer u Hrvatskoj predstavlja grad Bjelovar koji se može podičiti činjenicom da ulica nosi ime generala. Svi su zaokupljeni dnevno-političkim potrebama pa brojni gradski trgovi i ulice još uvijek nose nazive velikana bivše države. Nitko ne postavlja pitanje gdje bi se nalazila granica bivše države s Italijom, ali i današnje Hrvatske, da nije bilo Borojevića!
Pobjednička strana je pisala svoju povijest, a u toj povijesti nije bilo mjesta za hrvatske velikane koji su se borili na gubitničkoj strani. Stoga je za začuditi da Beograd može ono što Zagreb još uvijek nije u stanju – nazvati ulicu po hrvatskom generalu Svetozaru Borojeviću! Gradske vlasti Beograda su 2008. godine po hrvatskom generalu nazvale jednu ulicu u Zemunu! Starom hrvatskom gradu, iz kojeg je faktički započeo napad na Beograd 1914. godine, a koji se danas nalazi u sklopu Beograda. Inicijativu za promjenu naziva ulice pokrenula je općina Zemun, a srpski tisak je obrazlagao ovu promjenu naziva: „Tako će jedna od ulica u Busijama ponijeti ime najvećeg austrougarskog vojskovođe koji je porazio Italijane na Soči (Svetozara Borojevića od Bojne).“ Time su i beogradske vlasti odale počast hrvatskom generalu, ali zagrebačke vlasti, kao ni vlasti ostalih hrvatskih gradova, općina i županija, na sveopću sramotu još uvijek nisu smogle hrabrosti odlučiti se na taj korak.
/Foto: Ilustracija, youtube/