Gradska knjižnica Požega djelo moderne arhitekture koje od prvog trena diše s gradom: „To je novi mali gradski trg, mjesto okupljanja, mjesto za susrete i razgovore”

Autor: D.K.

„To je novi mali gradski trg, mjesto okupljanja, mjesto za susrete i razgovore. To je prostor koji pokreće. Knjižnice više nisu samo prostori čuvanja i iznajmljivanja knjige, one moraju aktivno sudjelovati u aktivnom životu grada. One daju dodanu vrijednost.“

Za gradonačelnikovanja Zdravka Ronka u Požegi, 2004. godine, tamošnjoj je Gradskoj knjižnici dodijeljen tada trošan objekt Požeške prve štedionice, zajedno s dvorištem. Već onda je odlučeno kako petstotinjak kvadrata postojeće zgrade neće biti dovoljno za novu modernu knjižnicu pa je isplanirano njezino proširenje. Knjižnica i čitaonica osnovana 1845. godine, za novo je doba isprojektirana na čak dvije tisuće kvadrata. Prije jedanaest godina počeli su prvi sanacijski radovi, a Ronkova vizija moderne gradske knjižnice polako se počela ostvarivati. San je napokon postao java ove godine, točnije 15. ožujka, kada je velebno zdanje otvoreno za javnost.

Gradska knjižnica Požega odnosno, objekt nekadašnje Prve požeške štedionice u kojoj se nalazi, zaštićeno je kulturno dobro. Projekt dogradnje i adaptacije zgrade financirali su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Požega, prema projektu arhitekta zagrebačke tvrtke Tablinum, Borisa Vučića Šnepergera. Njegova zasluga u tomu što Požega danas ima jednu od najljepših knjižnica (usudili bismo se kazati – u Europi), zapravo je nemjerljiva. Posebice toga postajemo svjesni osvrnemo li se na druga arhitektonska ‘ostvarenja’ današnjice. Fotografije teško mogu dočarati ljepotu te zgrade i posebnost tog zdanja.

– Ta je zgrada građena početkom 20. stoljeća, 1907. godine, pod starim gradom, formirajući novonastalo urbano tkivo grada Požege u to vrijeme. Dvadesetak godina kasnije osnovana je Prva požeška štedionica kao bankarska institucija. Zgrada je projektirana kao ugrađena poslovno-stambena zgrada, što je početkom stoljeća bio trend. Kao sjedište bankarske institucije, onodobni uglednici su od velike građevinske firme u Zagrebu Hönigsberg i Deutsch, naručili taj projekt. Oni su ranije u Požegi već radili nekoliko zgrada pa je to bio zgodan odabira. Hönigsberg i Deutsch bili su i projektanti i izvoditelji građevine. Davali su svojim korisnicima kompletnu uslugu. Imali su brojne suradnike. Njihov rad se može podijeliti na dvije faze. Do 1900. rade u duhu historicizma i vrlo su cijenjeni. Kasnije su sve više traženi, postaju komercijalizirani, mladi arhitekti nose projekte. Tada je i Zagreb pod utjecajem bečke arhitekture. Na požeškoj je zgradi, komparacijom s drugim projektima za koje postoji dokumentacija, vidljiva ruka mladog arhitekta Vjekoslava Bastla. Vidljiva je njezina sličnost s pročeljima puno značajnijih zagrebačkih projekata; kao što su Etnografski muzej, Trgovačko-obrtnička komora te Hrvatsko-zemaljska štedionica. – kazao je Vučić Šneperger o zgradi koju je oplemenio i obogatio svojom idejom o njezinu proširenju.

No, dug je bio put od stoljetne građevine do modernog objekta kakvog danas ima Požega. Trg spoznaje, Galerija svjetlosti, Galerija Tunel, Dječji odjel, Odjel za mlade i multimediju, Odjel književnosti, Znanstveni i studijski odjel te dvorane – odijeljeni su segmenti te savršeno povezane cjeline kroz koju je moguće virtualno prošetati OVDJE.

– Zgradu smo 2006. godine preuzeli u devastiranom i dotrajalom stanju, neadekvatnog uređenja. U jednom dijelu bila je knjižnica, u drugom požeški radio, u trećem socijalni stanovi,… Kada je Knjižnica dobila cijelu zgradu, krenulo se u projektiranje. Krenuli smo odmah s ambicioznim postavkama. Zgrada je sama po sebi morala obuhvatiti više funkcija, od klasičnog odjela za posuđivanje knjiga, preko studijskog dijela, zavičajne zbirke, odjela za mlade,… Uspjeli smo dobiti i jedan prostor koji je postao spona cijele priče. Naime, čisteći dvorište koje je u izvornom korištenju bilo gospodarski dio – spremište kola, kasnije automobila, podrumi, takoreći, poluukopani u odrunjenom brdu – dobio se veliki prostor trga koji je postao glavno čvorište i glavno mjesto okupljanja cijele priče. Iz toga se dalje usmjerava ljude u različite dijelove zgrade. Građevinsku dozvolu dobili smo 2009. godine i tada su počeli radovi. Prva faza je, dakle, bila dvorišna, a posljednja uređenje te ulične zgrade. Unutarnje uređenje krenulo je krajem 2019. godine. – otkrio je glavni arhitekt.

Obnovljeno pročelje danas zgradu i izvana čini jednom od najupečatljivijih požeških građevina. No, koliko god moderna bila unutrašnjost, sačuvala je također neke elemente prošlosti.

– Izvorna građevina nije bila pretjerano raskošna. Nema tu eksplozije u detaljima i elementima. Ona je vrlo korektno napravljena. Investitor je dobio ‘ključ u ruke’. Od nje je ostalo sačuvano centralno stubište, s izvornim stepenicama i ogradom. To je povijesni element kojeg je valjalo štititi. Tijekom radova, na zidu su bili vidljivi izvorni oslici i ukrašeni strop koji je rekonstruiran. U drugim dijelovima građevine oslikani su zidovi očuvani, ali prekriveni. Nisu mogli biti vidljivi u današnjem konceptu. – otkrio je Vučić Šneperger.

Živi organizam današnje knjižnice – ravnateljica Aleksandra Šutalo sa svim svojim suradnicima – uspio je toj prekrasnoj građevini udahnuti dušu, bez koje bi ona ostala tek moderna arhitektonska ljepotica bez stvarne koristi. Primjer je to kako je novootvorena zgrada istog trenutka počela disati i živjeti s čitavim gradom. Veličina čovjeka zaslužnog za njezin izgled, ogleda se i u sljedećim riječima kojima je zaključio govor na Stručnom skupu, održanom povodom otvorenja nove zgrade Gradske knjižnice Požega:

„O funkcioniranju zgrade svjedoče njezini korisnici i ljudi koji se brinu o njoj, prvenstveno zaposlenici same knjižnice. To je novi mali gradski trg, mjesto okupljanja, mjesto za susrete i razgovore. To je prostor koji pokreće. Knjižnice više nisu samo prostori čuvanja i iznajmljivanja knjige, one moraju aktivno sudjelovati u aktivnom životu grada. One daju dodanu vrijednost. Nije nemoguće ni da knjižnica u budućnosti bude liftom povezana sa starim gradom ili probijanjem brda. Samo je nebo granica.” (arhitekt Boris Vučić Šneperger)

Više iz kategorije

 

Uvjeti korištenja | Politika privatnosti i kolačići (EU) | Oglašavanje | Impressum

Javnost info d.o.o. za usluge informacijskog društva
Josipa Jurja Strossmayera 341,
31000 Osijek

Javnost info d.o.o. za usluge informacijskog društva Josipa Jurja Strossmayera 341, 31000 Osijek