/FOTO/ Berba grožđa kod vinogradara Zlatka Vukovića: “Još nisam prodal vina sve mi je popila moja družina”

POŽEGA – U vinogradu obitelji Zlatka Vukovića iznad Požege, na brdu Sokolovac, berba grožđa uspješno je privedena kraju i završena. Sve to ne bi bilo moguće da u pomoć nisu došle vrijedne ruke kumova, prijatelja i rodbine.

Kako je to uobičajeno svake godine berače u jutarnjim satima dočekuje domaćin Zlatko i njegova supruga Sanja s pripremljenom okrjepom, doručkom za radnike težake. Što se tiče pripreme starih tradicijskih jela tu domaćin Zlatko uvijek stvar preuzima u svoje ruke želeći neka jela sačuvati od zaborava i time podsjetiti svoju “rabotu” što se prije početka berbe pripremalo za jelo. Pohvalno je što se i tako njeguje tradicija.

Doručak dugo ne traje jer treba zasukati rukave i pobrati grozdove kako bi gazda Zlatko na svoj način proizveo vrhunsku kapljicu vina.

-Evo berba je u tijeku. Ovdje imam 1400 panjeva, bijeli pinot, graševina i frankovka. Ovogodišnja kvaliteta je više nego dobra. Slador je dobar, ali je nešto malo pao zbog kiše koja je padala. Ono što se kao sorta najbolja pokazala to je bijeli pinot. Ako malo zavirimo u prošlost i fratri su koji su imali svoje vinograde ovdje na Sokolovcu dobivali medalje i osvajali nagrade u 17. stoljeću za vina proizvedena od bijelog pinota. Te su nagrade osvajali u Francuskoj, u Parizu i drugim zapadnim zemljama. Bijeli pinot je sorta koja može i treba biti na ovom brdu. Usporedbe radi, od 350 panjeva bijelog pinota imam isto mošta kao što imam od 800 panjeva graševine – rekao nam je Zlatko Vuković dodajući kako uvijek proizvede dovoljne količine vina za sebe ali i prijatelje koji su česti gosti kod njega u vinogradu.

-Nisam Zagorac ali mogu za sebe reći “još nisam prodal vina sve mi je popila moja družina” – u šali je dodao Zlatko.

Što se tiče doručka Zlatko nam je pobliže opisao što je to sve za svoju rabotu priredio. – Tu je prije svega, kulen, kulenova seka, slanina i šunka te domaći sir. Ove sam godine priredio jedno jelo koje je već odavno zaboravljeno, a to je doručak za težake, koji je jednostavan a vrlo efikasan. Skuha se palenta, u nju umiješa svježi sir, crvena paprika i vlasac. to se sve izmiješa i stavi u jednu pliću posudu. Paralelno se u tavici poprži slanina i isključivo ljubičasti luk jer on daje bijelu slatkoći i stavim jako malo svinjske masti. Kada sve to ispirjam prelijem preko palente. To je jako kalorična i zasitna hrana koju su voljeli kušati svi oni koji su kod mene došli u berbu – pojasnio je Zlatko dodajući kako je njihova kuma kao i svih prijašnjih godina ispekla domaći kruh, a druge prijateljice od njegove supruge su donijele kiflice, kolače i druge delicije.

Dok su berači, kako bi neki rekli rabotari, u redovima vinograda i beru grožđe miris pečenog odojka koji dopire do njih, podsjeća ih i ubrzava da što prije završe posao kako bi svi zajedno nakon pomalo napornog rada sječi za zajednički stol i kušali i tu deliciju.

-Nema berbe bez odojka. Toga su se držali stari vinogradari koju sam tradiciju i ja naslijedio. Nije bitno koliko ima grožđa, ali pečeni odojak mora biti – zaključio je Zlatko.

/Foto: D. Mirković/

0 Comment