Đurđa i Mačak odlaze u „mirnije vode“

Još jedan doajen vinogradarstva odlazi sa scene. Požežanin, Petar Vukosavljević, poznatiji kao Mačak, nakon 45 godina vinogradarenja namjerava prekinuti s tim poslom, možda, bolje reći hobijem. Petar je jedan od najstarijih vinogradara u požeškom kraju. Vitalan je, bistrog uma i dok vam priča, nemate dojam da je debelo zakoračio u deveto desetljeće života. I ako nije narušenog zdravlja, pritisnut godinama, osjeća da je vrijeme za povlačenje u „mirnije vode“ i nažalost, razmišlja o prodaji vinograda.

Sve je počelo daleke 1980. godine kada je Petar sa suprugom Đurđom, rođenom Plovanić, razmišljajući o umirovljeničkim danima, kupio tri zapuštene parcele na obroncima Papuka u Dragi. Očistili su ih i na njima zasadili manji vinograd, šezdesetak raznih voćaka a našlo se mjesta i za vrt. Nedugo, izgradili su i klijet za alat s podrumom. Posla u Dragi je dosta pa u obiteljsku kuću u požeškom Babinom Viru odlaze rijetko.

Vinograd i klijet u Dragi su na blagoj osunčanoj padini Papuka gdje je oko 1400 trsova. Uz graševinu tu je i nešto sovinjona čija kombinacija daje poseban okus vrhunskog vina, pa nije čudo što nakon svake čaše poželite popiti bar još jednu. Od njih je požeška dolina kao na dlanu a pogled puca od Čaglina preko Pleternice i Požege prema Orljavcu, te promatrača ne ostavlja ravnodušnim.

Cijeli radni vijek, Mačak je proveo u Tekiji, odnosno Požeškom vodovodu, kako se ta tvrtka prethodno zvala. Bilo je to vrijeme uvođenja vodovoda u naselja tad Požeške općine. Izgrađeno je preko 500 kilometara vodovoda a vodu je dobilo šezdesetak naselja. Supruga Đurđa je također radila u Tekiji na raznim poslovima.

Mačak se držao one stare narodne: „Tko rano doručkuje i rano se oženi nikada ne pogriješi,“ pa tako, Petar već s punih 20 a Đurđa s 19 godina dobili su sina Zorana a nešto kasnije se rodila i kći Irena. Sada već imaju troje unučadi, Maju, Miu i Hanu te praunučad Menelika, Jošu i Santina.