Požega.eu
Promjena teme
Prijava
Pretraži Požega.eu

Duhovno promišljanje fra Petra Ljubičića na 3. Nedjelju došašća: Je li Ivan Krstitelj posumnjao u Isusa kao Mesiju?

PRIJE 1 GODINU
TEKST: D.K.

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

PRIJE 1 GODINU
TEKST: D.K.

Prilagodba teksta ▼
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Iako je došašće vrijeme pokore i duhovnoga čišćenja kako bismo spremnije dočekali slavlje Isusovoga rođenja, biblijska čitanja današnje treće nedjelje došašća pozivaju nas na radost. Razlog radosti leži u blizini Boga koji se dariva čovjeku. Bog je u našoj sredini, među nama i poziva nas da s radošću crpimo vodu iz izvora spasenja.
Neka Radosna vijest koju slušamo i slavimo u nama urodi plodovima otkupljenja te budemo navjestitelji Božjega spasenja svim ljudima.
Blizina Boga koji nam očituje ljubav slanjem svoga Sina na zemlju, poziv je i nama na darivanje.
Radujemo se se Kristoom dolasku, novorođenom Isusu, ali također Emanuelu u kojem je s nama Bog. U ovom milosnom vremenu možemo iskusiti čežnju za obećanim Mesijom, našim Spasiteljem. Mi živimo u radosnoj nadi isčekivanja.

Svi čeznemo za dobrotom, ljubavlju i srećom, koja je u Svevišnjem, a nama je donosi Onaj koji dolazi. Idemo ususret Gospodinu koji nam donosi spasenje.

Lik sv. Ivana Krstitelja i ove nam je nedjelje pred očima. Dok smo ga prošle nedjelje promatralli kako silom i snagom riječi šiba mane ljudi svoga vremena, poziva na obraćenje i prijeti Božjom kaznom onima koji se ne obrate, danas ga promatramo u tamnici kako šalje svoje učenike k Isusu da ga pitaju je li on onaj koji ima doći ili da drugoga čekaju.
Sv. Ivan je posljednji i najveći prorok, strašni pokornik i propovijednik pokore, pustinju je zamijenio zatvorom. On je numorno pozivao sve na obraćenje i pokoru.
U tamnicu ga je strpao kralj Herod na nagovor pokvarene žene Herodijade, koju je preoteo svome bratu. Ivan mu je rekao: „Ne smiješ imati za ženu, ženu svoga brata!“

Ivan je je navješćivao narodu da je Isus onaj obećani Spasitelj: pra¬vi Bog, koji je postao čovjekom, a kojega su proroci navješćivali.
Da o tome uvjeri što bolje svoje učenike, poslao je neke da izravno pitaju Isusa: „Jesi li ti onaj koji bi trebao doći ili da nekoga drugog čekamo?"

Nije li to kriza vjere? Ovo Ivanovo pitanje svakoga iznenađuje i zbunjuje. Da se Ivan nije pokolebao?
Isusov govor o njemu to otklanja. Ivan je pitao samo radi svojih učenika. Radi njih je tražio potvrdu od Isusa.

Priznajmo kako Ivan u početku nije imao pravi uvid u Isusovu tajnu i poslanje. On je mislio i živio u očekivanju Mesije. Isus mu pomaže i vodi ga na put prave vjere.

Upozorava ga na riječi proroka Izaije. Isus je došao da navijesti svima blagu vijest Evanđelja o dolazećem Božjem kraljevstvu.
Ivan je onaj koji je Isusu pripravio put. Zato je najveći čovjek-prorok Staroga i Novoga Zavjeta, ali je ipak i najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega. Svaki Isusov učenik je veći od Ivana, jer po krštenju ima udijela već sada u kraljevstvu Božjem, u njegovu naviještanju kao dionik Isusova poslanja. Zato će blaženi biti svi oni koji se s vjerom klanjaju božićnoj tajni: Božji Sin je postao čovjekom: utjelovio se po Duhu Svetom kako bi nas spasio.

Zar nismo i mi nestrpljivi, ne razumijemo i ne shvaćamo milosne trenutke i očekujemo kako bi sve bilo po našemu i da sve bude onda kada to mi želimo. Često u svojoj nestrpljivosti postavljamo pitanja slična Ivanovu: Kada će Bog nešto učiniti ili dokle će još trpjeti ovo zlo, ovu nepravdu, kad će pokazati svoju moć i silu onima koji ga niječu ili odbacuju.

Nije na nama kako bi Bogu propisivali što mu je činiti kako će ispunjavati naše opravdane želje, nego smo pozvani kako bi strpljivo i ponizno vršili djela mesijankih dobara, kako bi činili ono što je sam Isus činio i po čemu ga je Ivan prepoznao kao Mesiju. Kad je Ivan čuo za djela što ih činio, znao je da su se počela ostvarivati mesijanska dobra. Ustrajmo u čvrstoj vjeri!

I na njihovo pitanje: „Jesi li ti onaj koji treba doći! - Isus je odgovorio: „Idite i javite Ivanu, što čujete i vidite: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se navješćuje Radosna vijest. Blago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)" (Mt 11,3-6).

Može netko o sebi govoriti koješta. Nije važno. Bitna su djela koja netko či¬ni. I Isus se poziva na svoja djela, koja rječitije govore o njemu nego sve riječi. „Djela, koja mi dade Otac, da izvršim, ta djela, koje ja činim svjedoče za mene, da me poslao Otac" (Iv 5,36), to jest, da sam ja Bog."

„Blago onome, koji se zbog mene ne spotakne (sablazni)" (Mt 11,3-6).
Da blago onomu čija vjera u Isusa Krista nikada ne klone, čija ljubav nikada ne ohladi. Sami ni ne slutimo koliko smo sretni i koliko ćemo biti sretni, ako Krista nikada ne napustimo; ako se budemo čvrsto držali njegove ruke i njegova nauka: ako nas zlo – grijeh u nama i oko nas, grijesi u društvu, među kršćanima, u Crkvi ne pokolebaju u našem kršćanskom uvjerenju i životu.

Jedan je osvjedočeni vjernik napisao: „Gospodine, budi moj svagdanji kruh, izvor moje snage, moja želja i moja radost!“ (Lanza del Vasto).
Neka to bude i naša molitva: neka nam Isus Krist bude kruh, želja, snaga i radost, spas i Spasitelj.

Na to nas pozivaju riječi prorokove: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega… on sam hita da nas spasi!“ (Iz 35, 3-5) Pred našim je vratima…

Kroz cijeli smo život u Isusovoj školi. Učimo od Isusa kao i Ivan. I mi ga katkad krivo razumijemo, jer od njegove nauke prihvaćamo samo ono što nam se sviđa.
Netko misli da mu uvijek mora ići dobro jer je „dobar kršćanin“, jer moli i ide u crkvu. Netko misli a mora biti ugledan jer ustrajno moli. A što ako se dukčije dogodi, ako se ne ispune očekivanja? Onda možemo reći da nismo dobri Isusovi učenici.
Mislimo na pouku što ju je dao Isus Ivanu.

Budimo uvijek vjerni svom najboljem Prijatelju Kristu Gospodinu. Onda se mo-žemo nadati da će On i našu dušu ne samo tješiti nego i veseljem i radošću napuniti na pragu vječnosti - kad nas pozove u svoj vječni zagrljaj! Neka tako bude. Amen.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.