Dr. Branko Mihalj nepokolebljivi zagovornik zrele graševine

Autor: DK

Jedan od ponajboljih poznavatelja vina i vinskih proizvoda, veliki prijatelj brojnih vinara Saša Špiranec zavirio je u svojim Vinskim mušicama i u podrum Branka Mihalja te uvidio vrijednosti i orjentaciju vinske ceste i zacrtanog puta našeg eminentnog i samozatajnog vinara čiji su proizvodi neotkriveni, tajanstveni otok s blagom.

Strastveni zagovornik zrele graševine čija bi razmišljanja trebali razmotriti i glavni igrači

Značenje vinarije Mihalj za kutjevačko vinarstvo uvelike nadmašuje njezine kapacitete i tržišnu zastupljenost iako se nalazi u neposrednom susjedstvu volumenom i statusom bitno većih vinarija kao što su Krauthaker, Enjingi, Kutjevo d.d., a u novije vrijeme i Galić. Spomenute vinarije svaka su u svoje doba ostvarile krucijalne utjecaje na vinarstvo Hrvatske. Kutjevo d.d. se u doba socijalizma brinulo da se ne proizvode samo masovna vina nego i ona visoke kvalitete pakirana u butelje te da se njeguje arhiva, danas najvrjedniji dio kompanije. Osim toga, trenutno prolaze kroz pravu renesansu, ponovno su pronašli način kako izvući najviše što se može iz svojih najboljih položaja i žanju šampionska odličja od od lokalnog natjecanja u Kutjevu do najvećih internacionalnih poput SWWA u Londonu. Enjingi je obilježio 80-e i 90-e i pokrenuo cijeli val privatne inicijative u vinarstvu te je dandanas jedan od najznačajnijih vinara Zlatne doline. Krauthakeri su preuzeli palicu od Enjingija i odveli kutjevačko vinarstvo u novo, današnje doba te su trenutno statusno jedna od najcjenjenijih vinarija Hrvatske. Galić sada donosi nove trendove u kutjevačko vinarstvo, moderni pristup , sasvim suha vina posvećena svježini, brigu o finesi i balansu, otklon od zrelosti i prezrelosti te bi mogao postati sutrašnjica kutjevačkog vinarstva.

Šira slika

Cijelo to vrijeme Branko Mihalj, glava obitelji Mihalj i istoimene vinarije, stoji nekako po strani, promatra tu veliku utakmicu četiriju divova iz susjedstva i ne zamarajući se fantastičnim prodajnim rezultatima, već ih godinama poziva da razmisle o drugačijem pristupu vinu i da uvedu promjene. Osobito kad je u pitanju graševina. Prijekorni govor Branka Mihalja može zazvučati kao šala, jer četvorka ima slavu i rezultat, imaju struku u vidu najtalentiranijih enologa i agronoma današnjice, kao i golemo iskustvo, a on, mali vinar medicinske struke čija je vinarija smještena u podrumu obiteljske kuće, našao se da ih proziva. Međutim , nekada baš perspektiva autsajdera bez ozbiljnog tržišnog udjela i pritiska kreditnih anuiteta vidi širu sliku.  Branko Mihalj je jako strastven kad je graševina u pitanju i uvjeren je da mora dozrijevati punih godinu dana dulje nego što dozrijeva kod ostalih vinara. Ne stavlja je u drvene bačve nego ej po fermentaciji njeguje u rostfrajnim tankovima gdje dozrijeva na vlastitim kvascima do godinu dana. Osim toga, u vinogradu je iznimno brižan i drastično smanjuje urod rigoroznim zelenim berbama kako bi kvalitetu te zdravstvenu i zrelosnu ujednačenost svakog grozda doveo do savršenstva. Njegova graševina zbog takvog pristupa preskače fazu u kojoj vinom vladaju svježina i primarne arome, što je karakteristika mlađih vina kakvo tržište obožava, međutim, on istodobno smatra da tržište i kupce treba odgajati i da je graševina sorta za puno veće domete od jednostavnih svježih vina kratkog životnog vijeka. Tu bi morao biti u pravu. Graševine dozrijevanjem dobivaju jednu vrstu patine i dimenziju više kao rijetko koja druga bijela sorta, a toga ljubitelji vina najčešće uopće nisu svjesni i vjerojatno nije nemoguća misija objasniti svijetu koji se uistinu potencijali kriju u toj plemenitoj sorti. Mihalj ne forsira prezrelost i kasne rokove berbe koji karakteriziraju mnoge domaće premium graševine, dakle duboku zlatnu boju i arome dunje, krušaka i botritisa. On jednostavno traži prirodnu punu zrelost i pušta da vino dozrijevanjem izgradi svoju otpornost i kompleksnost. U prvom trenutku nakon izlaska na tržište to čak i ne moraju biti najšarmantnija vina na svijetu, ali onda se s mjesecima, a još više s godinama izgrađuju i nadograđuju te postaju besprijekorne ljepotice. Baš kao što je slučaj s njegovim graševinom iz 2008. godine, vjerojatno jednom od najboljih graševina ikada na ovim prostorima čiju su vrijednost potvrdili i internacionalni kritičari magazina Decanter, ali i s brojnim drugim berbama koje su uslijedile.

Dubina i balans

Kod crnih vina Mihalj također njeguje pristup vrijedan pažnje. Čeka punu zrelost i berbu obavlja prilično kasno, bez obzira na žrtve po pitanju prinosa, a potom ih nakon fermentacije i maceracije njeguje u starijim bačvama koje ne ostavljaju velik aromatski utjecaj na vino. Tim vinima također godi dulje dozrijevanje u boci, ponekad imaju džemastu notu, ali im ne nedostaje svježine. Dapače, imaju dubinu i balans dostojan velikih Pomerola. Može se reći da vina vinarije Mihalj kutjevački terrior interpretiraju uvjerljivije od drugih. Iako tržišno nisu najatraktivnija,, ostali bi vinari mogli zastati na trenutak i saslušati razmišljanja starog majstora.

Komentiraj:

blank