Dinari u pohode: Poskok za dobrodošlicu i prekrasni pogledi od kojih zastaje dah (FOTOGALERIJA)

POŽEGA – Kad nogom iz kombija kročite na tlo i već na prvom metru vas dočeka poskok, sigurni ste da ste na nekoj od planina Lijepe naše. Upravo su takvu dobrodošlicu imali požeški planinari na samom početku svog uspona na “majku” svih planina, Dinaru.

Put Dinare ih je iz Požege krenulo osam, u Zagrebu im se pridružio Požežanin s prebivalištem u metropoli, a u Kninu dvije Zadranke, sada već pridružene članice požeškog planinarskog društva “Sokolovac”.

– Nakon osvježenja u kninskom Square-u krećemo preko Guga i Suvog polja do pašnjaka između Visibabe i Badnja. S ruksacima na leđima užurbano koračamo preko Maglovljevih livada i polja Brezovac do istoimene planinarske kuće. Druženje s vedrim domaćinima iz Splita nije dugo trajalo jer se trebalo odmoriti za napore koji slijede sutradan. Uz puno smijeha su se pretresle mnoge teme, a onda odlazak na spavanje jer polazak na vrh je u šest sati kako bismo izbjegli vrućinu i moguće pljuskove. Od kuće Brezovac (1050 m) do vrha Dinare (Sinjal, 1831m) staza je lijepa i bez zahtjevnih detalja, ali s konstantnim usponom i respektabilnom visinskom razlikom. Prvi dio je kroz šumu, zatim preko makadamskog puta i livada dolazimo na usku stazu. Gledamo Knin , ravno ispod nas. Završni dio vrlo atraktivnog uspona je po stijenama sve do vrha. Konačno na vrhu najviše planine u Hrvatskoj. Osjetili smo i čuveni vjetar dok nam se s vremena na vrijeme po glavi motala ona Thompsonova “Vjetre s Dinare”. S vrha se pruža pogled na planine Dalmacije i Bosne te na akumulacijsko jezero Peruča. Uživanje i fotografiranje na vrhu – skoro sat vremena. Teško se rastajemo od vrha. Povratak je istim putem – prepričavaju nam planinari.

Račune im je nakon pauze za ručak pobrkalo vrijeme. Uz munje i gromove napuštaju Dinaru ostavljajući planirani uspon na Badanj za neku drugu priliku. Ostatak dana iskoristili su za obilazak Kninske tvrđave, pizzu, pivo, finale Lige prvaka i odmor pred još jedan novi dan i novi uspon – vrh Bat na planini Kozjak (1206 m).

– Put prati postaje križnog puta. Dobar dio staze prolazi kroz lovište u koje se ulazi i izlazi preko ugrađenih metalnih ljestvi koje su ovaj puta poslužile i za pjevačke ili gimnastičke točke. Uglavnom se hoda po makadamskoj cesti, a kasnije staza ide kroz šumu sve do travnatog hrpta nakon čega slijedi hodanje po stjenovitom terenu. Značajna visinska razlika od oko 650 metara i vrućina određuju lagani tempo pri usponu. Nakon dva i pol sat smo na vrhu. Pogledi nam lutaju po Dinari, Badnju, Promini, Svilaji, Kninu…….Prekrasan vidik. Ekipa se zadovoljno spušta prema slapu Krčić po osvježenje za umorne noge. Odlazimo i do izvora Une. Impresionirani smo koloritom i snagom izvora. Neobična plava boja vode se miješa sa zelenom bojom vodenog bilja, mahovine i okolnog raslinja.

S punim baterijama i dobrog raspoloženja krećemo prema kući. Dok ekipa lagano tone u san, najmlađi član ekipe Mario Jakobović, naš vodič, organizator i vozač sigurno nas vraća našim domovima. I planira već novu turu….smiješi nam se Triglav – pričaju nam puni dojmova Požežani koji su proveli još jedan nezboravan vikend uživajući u prirodi, daleko od svakodnevnih briga.

(Foto: Facebook Dražen Jakoubek)

0 Comment