DANAS MU JE ROĐENDAN: General Peternel od Brestovačke satnije do izuzetne vojne karijere

Rođendan svakog čovjeka je odlična prilika da se podsjetimo na njegov životni put i njegovo djelo. General Zvonko Peternel rođen je 24. studenog 1957. godine u Požegi od oca Valentina i majke Marije rođene Novaković. Odrastao je u Brestovcu gdje je proveo svoju mladost i živio do početka Domovinskog rata. Osnovnu školu završio je u Brestovcu, a Školu učenika u privredi u Požegi. Tijekom svoje vojničke karijere izvanredno je studirao u Osijeku na Pravnom fakultetu gdje stječe zvanje Upravnog pravnika, a diplomski stručni studij na Društvenom Veleučilištu u Zagrebu sa zvanjem Stručni specijalist – Trener sportske rekreacije.

U obranu suvereniteta RH uključio se kao dragovoljac 22. listopada 1990.godine u pričuvni sastav MUP-a, Policijsku postaju Požega, gdje je obnašao dužnost zapovjednika desetine. Izvršavao je sve policijske zadaće, prvenstveno na osiguranju ljudi i vitalnih objekata na području sjeverno-zapadnog dijela tadašnje općine Slav. Požega tj. na brestovačkom i orljavačkom području. U PU Požega ostaje do 27. lipnja 1991. godine, a u pričuvni sastav ZNG-a je pristupio je 28. lipnja 1991. godine i to u 108. brigadu ZNG-a Slavonski Brod, 4. bataljon Požega, u kojemu je bio zapovjednik Brestovačke satnije. Sa svojom satnijom sudjeluje u svim obrambenim i napadnim borbenim zadaćama na zapadno-slavonskoj bojišnici, težišno na požeškoj i novogradiškoj bojišnici.

Nakon ustrojstva legendarne 123. brigade HV u listopadu 1991. godine, 13.listopada je ušao u njen sastav postajući zapovjednik 2. pješačke bojne. Sa tom bojnom prolazi težak ratni put na Zapadno-slavonskoj bojišnici, sudjeluje u oslobađanju Požeštine, a potom odlazi na Pakračko bojište gdje je sudionik u napadnim operacijama za oslobađanje pakračkog područja. Tu ostaje do dolaska UNPROFOR-a u travnju 1992. godine.

General Peternel u 123. brigadi HV Požega ostaje do 30. travnja 1992. godine kada prelazi u SOOV Požega na dužnost zamjenika zapovjednika Središta. Od 1. srpnja stupa u djelatnu vojnu službu MO RH i HV, a od 1. kolovoza preuzima dužnost zapovjednika SOOV Požega. Početkom siječnja 1993. godine odlazi na školovanje u Zapovjedno stožernu školu, a završetkom školovanja nakon šest mjeseci vraća se na staru dužnost, zapovjednika Središta, u SOOV Požega i ostaje do 30. rujna iste godine.
Zapovjednikom Zbornog mjesta Požega imenovan je 1. listopada, poradi kvaliteta, stručnosti i ratnog iskustva, sukladno potrebama OS RH, a zbog ratnih događanja, temeljem zapovjedi GS HV odlazi na Južno bojište gdje obnaša dužnost operativnog časnika u zapovjedništvu tog bojišta. Na toj dužnosti ostaje od 6. prosinca 1993. do 31. svibnja 1994. godine kada nakon uspješno izvršene zadaće vraća u Požegu na dužnost zapovjednika ZM gdje ostaje do 12. srpnja.
Tada je imenovan zapovjednikom 2. gbr Gromovi i na toj dužnosti ostaje gotovo do kraja rata, tj. do 6. ožujka 1996. godine. Tijekom obnašanja ove dužnosti sa svojom brigadom sudjeluje u najvažnijim vojno-redarstvenim operacijama HV „Bljesak“, „Oluja“ i „UNA-95“ u kojima je 2. gbr imala težišnu zadaću na glavnim smjerovima napada u oslobađanju Banovine. Tijekom VRO „Bljesak zapovijeda brigadom koja dijelom snaga drži obrambene položaje na sisačko-banijskoj bojišnici, a dijelom sudjeluje u oslobađanju na smjeru Novska-Jasenovac. Za vrijeme VRO „Oluja“ zapovijeda 2. gbr koja je imala težišnu zadaću na glavnom smjeru napada ZP Zagreb na Banovini, te uspješno provodi napadna djelovanja oslobađajući Petrinju, Glinu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor na Uni, kao i ostala mjesta na Banovini. Za vrijeme provedbe vojne operacije „Una-95“ s brigadom drži uspješno obrambenu crtu bojišnice na potezu Dvor na Uni–H. Kostajnica-H. Dubica. S 2. gbr je sudjelovao na 1. Mimohodu OS RH u Zagrebu kao zapovjednik motoriziranog i oklopno-mehaniziranog ešalona.
Preustrojem OS RH imenovan na dužnost zamjenika zapovjednika VI. ZP Varaždin na kojoj je uz redovite zadaće sudionik 2. vojnom Mimohodu OS RH kao zamjenik zapovjednika te svečanosti. Od 21. srpnja 1997. je zamjenika zapovjednika II. ZP i na toj dužnosti ostaje do 23. rujna 1999. godine kada odlazi u Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ na HVU koju uspješno završava. Nadalje 1. rujna 2000. godine imenovan je zapovjednikom III. ZP Knin i to do 31. prosinca 2002. godine kada u sklopu novog preustroja MO RH i OS RH, 10. siječnja 2003. godine preuzima dužnost zapovjednika 3. Korpusa HKOV-a sa sjedištem u Osijeku. Na toj dužnosti ostaje pet godina i odlukom Vrhovnog zapovjednika RH, a 23. travnja 2008. imenuje se zapovjednikom Zapovjedništva za logistiku sa sjedištem u Velikoj Buni. Za zamjenika zapovjednika Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem u Karlovcu imenovan je 26. kolovoza 2009. gdje ostaje do časnog umirovljenja 31. kolovoza 2012. godine.

Kroz službu u HV čin pukovnika pješaštva dobio je 28. 6. 1992., čin brigadira 30.6. 1994., čin stožernog brigadira 11. 9. 1995., te čin brigadnog generala 1. 8. 2003. godine
Za zasluge u ratu i OS nositelj je odličja i državnih priznanja: Velered Kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom(2021.), Red Kneza Domagoja s ogrlicom(1995.), Red Nikole Šubića Zrinskog(1995.), Red Bana Jelačića(1995.), Red hrvatskog trolista(1995.), Red hrvatskog pletera(1996.), Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992. (1994.), Spomenica domovinske zahvalnosti za 5. godina službe(1996.), Spomenica Domovinske zahvalnosti za 10. godine službe(2002.), Medalja „Bljesak“ (1995.), Medalja „Oluja“(1995.) i Medalja za iznimne pothvate(1995.). Pored toga dobitnik je brojnih nagrade, pohvale i priznanja.
General Peternel jedan je od rijetkih generala koji je napisao knjigu i to ''Brestovačka satnija u Domovinskom ratu“ u kojoj opisuje i dokumentira postrojbu od osnivanja do sudjelovanja u prvim napadnim operacijama.
Podsjetimo da su iz obitelji Peternel tri brata sudionika rata, dvojica časnika general Zvonko i bojnik Borislav(preminuo 2019.), te pokojni Franjo pripadnik Narodne zaštite. General Peternel je oženjen je suprugom Vericom(Požega, 1966.), a imaju troje djece Doru(1995.), Filipa(1996.) i Valentinu(1998). Sa obitelji živi u Zagrebu.