Crkva sv. Lovre, od dominikanaca do isusovaca

POŽEGA - Požega ima dvije srednjovjekovne dobro očuvane crkve, što u kontinentalnom dijelu Hrvatske  nema niti jedan drugi grad, osim Zagreba. Jedna od njih je crkva Sv. Lovre, čija gradnja je počela u 13. Stoljeću, a nastavljena kasnije u ukupno tri faze – uvodno je rekao prof. Zlatko Uzelac, na predavanju „Crkva svetoga Lovre od dominikanaca do isusovaca“, koje je organiziralo Povijesno društvo Požega u sklopu projekta Tjedna cjeloživotnog učenja i dvadesete godišnjice od utemeljenja Požeške biskupije

- S obzirom da je ovo predavanje organizirano u sklopu projekta Tjedna cjeloživotnog učenja želim istaknuti da tek kada obrazovni sustav dobije dostojno mjesto u našem društvu, možemo očekivati bolje i sretnije dane. Ovdje promoviramo znanje, rad, kulturu i demokraciju te da odlučno i jasno kažemo ne svakom obliku nasilja, netrpeljivosti, isključivosti, neukosti, primitivizma i barbarstva – izjavio je prof. Vinko Tadić, predsjednik Povijesnog društva Požega, naglasivši kako je svijest o vrijednosti sakralne baštine i njezinu značenju u izgradnji našega kulturnog identiteta svakako važna na putu razvoja suvremenog hrvatskog društva u europskom kontekstu.





Crkva sv. Lovre svakako je jedan od najvrednijih spomenika kulture koje ima  Požega. O njeim počecima prof. Zlatko Uzelac kaže:  – Po mom sudu  najstarija je današnja franjevačka crkva koja je nosila titular sv. Dimitrija, što znači da je izgrađena prije franjevaca u Požegi. Crkva sv. Lovre ne znamo kada je točno građena , jer dokumenata od srednjem vijeku ima malo Postroje prijepori i kome je pripadala. Moj stav je da se radi o župnoj crkvi sv. Pavla, za koju znamo da je bila posvećena sv. Pavlu, ta teza podrazumijeva da je vezana za činjenicu da se Kaptol nije nalazio u Kaptolu, već u Požegi. Moja pretpostavka je da se  radi o dominikanskoj crkvi, da je to bilo 30- ih godina 13. stoljeća – obrazložio je uvodno prof. Uzelac, uključujući i povijesne okolnosti u kojima su bili stvoreni uvjeti za početak gradnje.





Zanimljivo je i to da je Požega tih vremena doživjela i potres, o čemu svjedoče oštećenja i tragovi na prozorima, a  crkva je bila  i dograđivana u svom sjevernom dijelu u 16. stoljeću, dakle u renesansnom razdoblju. Imala je i iluzionistički oslikanu kupolu i veličanstveni oltar, u baroknom stilu kojeg sada nema. 1725. godine dograđuje se i ulaz u širini stepenica, velika kapela posvećena gospi od Loretta. Uzelac argumentira mišljenje da je kip Gospe od Loretta,  po svim svojim obilježjima, minucioznoj i vrsnoj izradi, kip koji nosi naziv Snježna gospa u koji se čuva u Dijecezanskom muzeju. - Po mom  to je krivo i i time oteto  baštini Požege. To je  jedan poseban spomenik, iz vremena nakon što je Požegu poharala kuga, kada su ljudi ovoj gospi donosili darove. To je jedna gradska povijest tragedije vezana  za taj kip, što smo  zaboravili. To je iznimni spomenik povijesti Požege i nema najmanje sumnje da je loretski, što dokazuju i detaljni, izrada ruke ili plašt s ružama. Ne možemo dopustiti da to bude oteto iz sjećanja i memorije – zaključio je prof. Uzelac.