ČOVJEKU KOJI JE NAPUSTIO BEČ ZBOG LJEPOTE PAPUKA: Grof Jankoviću u romanu Nade Prkačin

Tko god je bio na Jankovcu, maštu će mu zagolicati osam metara duboka i tri metra široka pećina u kojoj su ostaci sarkofaga od crvenog mramora u kojem je grof Janković 1861. godine bio pokopan. Više od toga doživjela je kao inspiraciju Nada Prkačin, svojom četvrtom objavljenom knjigom - romanom „Grof Janković“, za koji kaže da ga je napisala u dahu, u roku od samo deset dana, a da mu je prethodila dugotrajna priprema. Stajao je neobjavljen 15-estak godina i sada ukoričen u izdanju požeškog ogranka Matice Hrvatske i u nakladi Despot Infinitusa d.o.o. iz Zagreba. Tako je park šuma Jankovac dobila i svoju povijesnu priču u romanu, koji je razlog više da onaj tko nije posjetio ovaj slavonski biser prirode, to svakako učini. Poznato slavonsko planinsko izletište Jankovac nalazi se u Parku prirode Papuk, na nadmorskoj visini od 475 metara. Ta gorska dolina s dva jezera, slapom i pećinom, puna svježine i romantike, oduvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom Park – šumom.
Nada Prkačin diplomirana je novinarska, s iskustvom izvještavanja u ratnim danima, napisala je tri knjige o Domovinskom ratu, sve rezultat njezina novinarskog rada: Tamo gdje nema rata (1993.), Povratak Luke Jurića (1995., književna nagrada "Ivan i Josip Kozarac") te dokumentarnu knjigu Nadomak povratku (1988.). Sada se okušala na posve drugoj temi. „Voljela bih da oni koji ne znaju, da ih roman motivira da odu u ovaj prekrasan dio Slavonije, kao što je i cijela Hrvatska, da kad ga posjetite ostaje vam tamo srce i duša i ponovo mu se vraćate. Na jednom mjestu je prelijepa priroda i povijesna istina, jer sam na temelju činjenica napisala roman o onima koji su bili prije nas i ostavili nam to u naslijeđe, da i mi koji smo danas želimo ostaviti nešto lijepo, pa i ovaj roman o prošlosti“, kaže Nada Prkačin o tome što ju je motiviralo.

Otkriva da je roman zapravo nastao iz vlastitog neznanja kako se piše scenarij: „Zapravo kada sam krenula u taj posao, htjela sam napraviti scenarij za igrani film, ali nisam znala kako se pišu scenariji, pa sam napravila roman, tek onda iz romana scenarij. Velika mi je želja da jednog dana iz ovog romana i scenarija bude napravljen igrani film i sigurna sam da s obzorom da je strogo vođena briga da se događa na određenom prostoru, da ga oživi i pomoću filma da se vratimo u neko prošlo vrijeme.“ Dodajmo da je Nada autorica oko trideset dokumentarnih filmova.
O Josipu pl. Jankoviću ne zna se puno. „On je bio jako samozatajan lik. Živio je u Austriji, u Beču, jednim lijepim udobnim životom, bio je komornik kralja Ludviga i u jednom trenutku odlazi u Slavoniju, gdje je napravio čudo na mjestu gdje su do tada bile samo šume i gdje su bili staklari. Zanimljiv je jedan podatak koji sada zvuči nevjerojatno,. To je period od prije 150 godina, a u ovaj prostor dolazili su „trbuhom za kruhom“ radnici iz područja današnje Austrije i Njemačke. Dakle, Slavonija je bila toliko bogata da su ovdje dolazili iz onog prostora u koji sada obrnutim pravcem odlaze iz istoga razloga.“
Roman je objavljen na poticaj i u izdanju požeškog ogranka Matice hrvatske, koji želi promovirati ovaj kraj preko domaćih autora. „Ovo je lokalna domaća tema, roman koji obiluje s puno povijesnih podataka ovoga kraja, a ono što je važnije, opisima prelijepe prirode, što je široj publici možda nepoznato. Opisani su događaji iz povijesti, roman je vrlo napet, tu susrećemo povijesne osobe, zanimljivosti o proizvodnja stakla, što je danas malo poznato. To je napeti roman prožet lijepim opisima i kao povjesničar ga preporučujem. Ujedno je i vrijedan suvenir Parka prirode Papuk i Jankovca“, kaže Ljiljana Marić, tajnica ogranka Matice hrvatske u Požegi. U ime nakladnika Zvonimir Despot dodaje. „Bilo mi je važno da ovaj roman objavim, jer je to zaslužio, zahvaljujući autorici, sadržaju i samom liku. Publika voli pročitati i laganije štivo kao što je ovo, a iz kojega će puno naučiti“. Pohvalio je i ilustracije Nore Vrselja, srednjoškolke iz Požege, čiji su to prvi objavljeni radovi.