Članarina pokriva osnovne troškove – donacije su spas za ulaganja

Kriza prouzrokovana ratnim zbivanjima, slabostima ekonomije i pandemijom korona virusa znatno utječe na nedostatak novca, a to bez sumnje uz građane, tvrtke, obrtništvo i druge pogađa naše lovstvo. Stoga se otvoreno postavlja pitanje kako će udruge zbog visokih troškova, te nemogućnosti da podignu visinu članarine svojim lovcima preživjeti ova teška vremena.

Odgovor smo pokušati potražiti na primjeru Lovačkog društva Sokolovac iz Požege koje broji 54 člana, a analizirali smo detaljno njihovu prihodovnu i rashodovnu stranu kako bi vidjeli ima li u toj matematici prostora za razvoj, odnosno u ulaganja u lovišta i povećanje fonda divljači.

Društvena članarina koju lovci svake  godine plaćaju na žiro račun Sokolovca iznosi 1600 kuna, ali se taj pojedinačni iznos za stvaranje ukupnog godišnjeg prihoda društva ne može množiti sa brojem članova jer imaju dvije kategorije svojih lovaca koji plaćaju manji iznos članarine.

-Dio naših članova plaća polovinu iznosa godišnje članarine, a to su ljudi sa 20 godina članstva u društvu i 65 navršenih godina života – ističe nam predsjednik Sokolovca Vili Šostar dodavši da imaju i kategoriju zaslužnih članova, a to su stariji od 70 godina koji plaćaju ukupno 520 kuna od čega društvu ide svega 120 jer je ostalo članarina Hrvatskom lovačkom savezu i Županijskom savezu. Sadašnja situacija je takva da svega 40 lovaca plaća punu godišnju članarinu.

Pored toga imaju sreću da ovi požeški lovci imaju u svojim redovima čovjeka koji  im je provoditelj lovno-gospodarske osnove i to bez naknade, ali je skupština Sokolovca odlučila da on zauzvrat ne plaća članarinu. Prema dokumentima o poslovanju Sokolovca zbog svega toga ukupni prihod od članarine se kreće svake godine oko 50 tisuća kuna.

Rashodi lovačkog društva imaju poveliki broj stavki. Tako za svakog člana 300 kuna odlazi na račun Hrvatskog lovačkog saveza, te daljnjih 100 kuna Lovačkom savezu Požeško-slavonske županije. Nadalje godišnja lovozakupnina za državno lovište Sjeverna Babja Gora 1 iznosi 14,5 tisuća kuna, a za županijsko lovište Požega 1 još 6.860 kuna. Redovni godišnji rashod je i hrana za prihranu divljači(kukuruz i druge žitarice), pogotovo tijekom hladnih zimskih mjeseci, te sol za punjenje solišta što stoji oko 15 tisuća kuna, a usluge knjigovodstvenog servisa slijedećih 3400 kuna. Tu je i godišnja naknada od 1620 kuna poslovnoj banci u kojoj je otvoren žiro račun Sokolovca.

Kada se ova rashodovna strane usporedi sa prihodovnom ispada da su pokriveni tek osnovni troškovi.



-Spašava nas polica osiguranja šteta od naleta divljači na prometnicama koja je riješena na državnoj razini tako da nemamo taj trošak, a na različite načine saniramo štete poljoprivrednicima koje na njihovim površinama pričini divljač iz dva lovišta kojima gospodarimo – nastavlja Vili Šostar dodajući da ove štete riješe u dogovoru sa vlasnicima zemljišta kompenzirajući ih sa radom lovaca ili mesom divljači tako da nemaju sudskih sporova koji bi donijeli novo financijsko opterećenje za društvo.

LD Sokolovac se može pohvaliti zalihom sredstava iz ranijih razdoblja koja se sada kreću od 60 do 70 tisuća kuna, ali ne dozvoljavaju da se to smanjuje jer dobro gospodare i racionalno troše novac. Unatoč svim otežavajućim okolnostima i skromnim prihodima ipak uspijevaju ponešto ulagati kako bi svake godine podigli vrijednosti svoje trajne imovine. To je vidljivo na lijepo uređenom lovačkom domu i pratećim objektima kraj potoka Javorak u Brestovcu, izgrađenom gateru za divlje svinje, te kupovini dodatnih površina zemljišta gdje sada grade i opremaju lovačko strelište.

-Kada su u pitanju ulaganja u lovišta, potrebne lovno-gospodarske i lovno-tehničke objekte, te unošenje jedinki radi obogaćivanje fonda divljači rješenje nalazimo kroz donacije pa nam godišnje županija izdvoji oko 10 tisuća kuna i općina Brestovac, gdje se nalaze naši objekti i lovne površine, pet tisuća kuna – zaključio je Šostar.

Sumirajući sve navedeno uz potpore i donacije kao što su bile prethodne godine, kada su im sponzori omogućili dovođenje električne energije u lovački dom sa udaljenosti od blizu 300 metara, presudno je angažiranje čelništva društva, te svih članova koji odnosom prema Sokolovcu i dobrim  odazivom na radne akcije doprinose opstanku unatoč svim teškoćama i nedaćama sadašnjeg vremena.