Važan događaj iz obrane Požeštine: Obilježeno 35 godina od zarobljavanja tenka JNA

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Kutjevu na groblju kod spomenika hrvatskim braniteljima odana je počast svim poginulim hrvatskim braniteljima nakon čega je u prigodi obilježavanja 35. godišnjice zarobljavanja tenka JNA 1991. godine u mjestu Gradište. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća u prostorijama DVD-a Bektež održan je sat istine u kojem se između ostalog govorilo i o povijesti o događajima toga dana i zarobljavanja tenka JNA.

Obilježavanje je održano u organizaciji Udruge hrvatske policije – hrvatski branitelji grada Požege i Požeško-slavonske županije, na čelu s predsjednikom Zoranom Renkom. Uz članove Udruge, predstavnike drugih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na u prigodnom programu su sudjelovali, između ostalih, gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir, zamjenik požeško-slavonske županice Ivan Radošić, predstavnici vojske i policije i dr.

Svim nazočnima dobrodošlicu je poželio predsjednik Udruge hrvatske policije – hrvatski branitelji grada Požege i Požeško-slavonske županije Zoran Renka, u kojoj se prigodi obratio i zamjenik županice Ivan Radošić.

-O ovakvim događajima treba svjedočiti i pričati o njima. Hvalevrijedno je pet godina istraživanja Maria Kalana o događanju tog vremena. Sve ono što se događalo mora biti i ostati zapisano kako bi se prenosilo na mlade generacije - rekao je između ostalog Radošić.

Osvrt na ratna vremena koja su iza nas i događanja koja su bila u svom izlaganju umirovljeni bojnik Mario Kalan na određene pojedinosti kako se ne bi zaboravile.

-Skup SDS-a u Sloboštini održan je u sedmom mjesecu 1990. godine. Ovo je policijska snimka od dva sata toga skupa, na VHS-u. Možda netko među vama to i najbolje zna. Na snimci možete vidjeti što su govorili i Rašković i cijela ta ekipa, Opačić i drugi. Na skupu je bilo više od deset tisuća ljudi. Bio je to jedan veliki skup SDS-a u Sloboštini. Jasno je da, ako se vratimo u 1990. godinu, dolazi do promjene nacionalnog sastava policije. Vi koji ste bili u miliciji znate kakav je bio nacionalni sastav. Dolazi do promjene i ulaze Prvi hrvatski redarstvenici u postrojbe hrvatske policije. Od njih je zapravo krenula jezgra – kasnije jedinica za posebne namjene, a potom i naša Specijalna jedinica policije 'Trenk' - rekao je umirovljeni bojnik ukratko podsjećajući na 1990. godinu.

-Prema određenim istraživanjima, u Hrvatskoj je tada zabilježeno više od 270 incidenata. Isto tako, to se događalo i kod nas. Ne treba zaboraviti prvo dopremanje naoružanja u našu Požeštinu u desetom mjesecu 1990. te osnivanje dragovoljačkih oružanih skupina. To je organizacijski išlo preko Ureda za obranu i preko hrvatske policije. Početak Domovinskog rata 1991. svima je poznat: Pakrac 1. ožujka, a nažalost, rat u našoj županiji počinje upravo tim događajima. Za 29 dana dogodio se isti scenarij na Plitvicama, gdje je život izgubio prvi hrvatski policajac Josip Jović. Kako je Požeština krenula s organizacijom? Osim temeljne policije i Prvih hrvatskih redarstvenika, dio njih priključio se Posebnoj jedinici u Požegi. Tada je požeška policija pripadala Policijskoj upravi Slavonski Brod. Bila su ustrojena tri voda, jedan u Sl. Brodu, jedan u Požegi i jedan u Novoj Gradiški. To je bila jezgra i buduće Hrvatske vojske. U općini Požega tada su organizirane i postrojbe Narodne zaštite. Znate da je novim zakonom Narodna zaštita stekla status branitelja i dragovoljaca. Po tome je naša općina i organizacija Narodne zaštite bila specifična, ali o tome drugom prilikom - rekao je u svom izlaganju Kalan ne izostavljajući teroristička djelovanja na području, u Kamenskoj, Mijačima, posebice u dijelu prema zapadnom Psunju i Papuku.

-Arhivski članci pokazuju da su se incidenti događali i ovdje u Kuli. Ako gledamo kronološki, zanimljivo je da se 19. svibnja 1991. hrvatski narod na referendumu odlučio za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. No, već 23. travnja predsjednik Tuđman donosi odluku o formiranju Zbora narodne garde, preteče Hrvatske vojske. Pripadnici ZNG-a formalno su također bili djelatnici policije jer smo tada još bili pod zakonima SFRJ i nismo imali pravo osnovati vlastitu vojsku. Zato se vojna komponenta jačala kroz policijske snage. Tako se 63. samostalna bojna u Požegi, preteča 123. brigade Hrvatske vojske, formira iz postrojbi hrvatske policije. Zanimljivo je da je postrojba osnovana 7. lipnja 1991., a već 7. srpnja imamo dva poginula i 14 ranjenih u obrani Tenje. Svakako treba spomenuti i pričuvni sastav ZNG-a, 4. bojnu 108. brigade, odnosno našu požešku bojnu. Ne smijemo zaboraviti ni civilni sektor – ljude koji u tom trenutku nisu bili u vojsci, ali su sudjelovali u namjenskoj proizvodnji. Sve što se u Požeštini moglo proizvesti za potrebe obrane, proizvodilo se -dodaje Kalan spominjući značajan događaj 28. lipnja, kada je napadnuta policijska ophodnja u Kamenskoj, pri čemu je smrtno stradao prvi terorist.

-Taj je događaj zabilježen u policijskim dokumentima i objavljen u Požeškom listu. U to se vrijeme osnivaju i ratne policijske postaje u Kutjevu, Pleternici, Velikoj, Čaglinu... Ljeti 1991. u Požegi se formira Krizni štab pod vodstvom gospodina Bagarića. Nakon 35 godina možemo reći da je naš Krizni štab bio iznimno dobro organiziran u odnosu na druge krizne štabove u Republici Hrvatskoj te je uspješno vodio cjelokupnu obranu našega kraja. Treba spomenuti i teroristički incident Čaića u Japagi, gdje je došlo do razmjene vatre i smrtnog stradavanja. Što se tiče srpskih snaga na zapadnoslavonskom bojištu, 15. kolovoza 1991. imali su 7.800 ljudi pod oružjem. Usporedbe radi, kada bismo zbrojili sve snage policije i ZNG-a na našoj strani u to vrijeme, teško da bismo skupili tri tisuće ljudi. Posjedujemo cjelovite popise. Prema zapovijedi generalštaba, neprijatelj u Bučju osniva logor. Kroz taj je logor prošlo više od 300 ljudi, a za 23 osobe – 22 muškarca i jednu ženu – još uvijek se traga. Ne treba zaboraviti ni prve granate koje su pale na našu općinu, točnije na Orljavac, sredinom kolovoza, kada počinje uspostava obrambenih linija. U tome su ključnu ulogu imali predsjednik Kriznog štaba, načelnik policije i načelnik Ureda za obranu Drago Matošević. U tim trenucima mnogi nisu vjerovali da će rat doći i na naša vrata. U prvoj fazi rata u Požeštini ostvaren je i prvi veliki uspjeh – oslobađanje vojarne u Požegi. U cijeloj Republici Hrvatskoj u rujnu je zauzeto tek oko 35 % vojnih objekata JNA, a mi smo bili među tih 35 % -istaknuo je Kalan nadovezujući se na aktiviranje blokade vojnih objekata 13. i 14. rujna.

-Često se u medijima pogrešno navodi da je postojala zapovijed za 'napad'. Zapovijed za napad nikada nije izdana. Predsjednik Tuđman izdao je isključivo zapovijed o blokadi vojnih objekata. Zašto ne o napadu? Znao je da bi to dalo povod drugoj strani za uvođenje izvanrednog stanja, a mi u tom trenutku nismo imali čime dočekati takav sukob. Moramo biti iskreni, nismo imali oružja. Predsjednik Tuđman bio je mudar čovjek i znao je da za vođenje rata morate imati s kim i s čime ratovati. Već 14. rujna, u poslijepodnevnim satima, zauzet je prvi objekt – Dom JNA. Svjedoci te predaje bili su Branko Kolovrat i ekipa, a predali su se major i sedam vojnika. To je bio prvi objekt JNA koji je pao u naše ruke. Vojarna je pala tri dana poslije, 17. rujna. Ipak, JNA je sve do studenoga u svojim rukama držala dva strateški važna objekta: radio-relejni centar na Papuku i radio-relejni centar na Dilju, preko kojih su kontrolirali sve veze. Prilikom predaje časnika i vojnika JNA, pregovori su vođeni iznimno mudro. U noći s 15. na 16. rujna bilo je oružanih okršaja kod vojarne, no kada su shvatili da imamo snage uzvratiti, uslijedili su pregovori. Zapovjednik vojarne, potpukovnik Nikola Kusnjuk, kasnije je prešao na hrvatsku stranu i postao brigadir Hrvatske vojske. Pet sam ga godina nagovarao da posvjedoči o ta tri dana iz perspektive one druge strane. Prema svim zarobljenicima – časnicima, dočasnicima i ročnim vojnicima – postupalo se prema najvišim standardima Ženevske konvencije. Nitko nije maltretiran, nikome nije pala vlas s glave i svi su upućeni svojim kućama. Nažalost, neki od tih časnika kasnije su prešli na agresorsku stranu i ponovno djelovali protiv nas. Bio je to golem uspjeh u prvoj fazi rata u kojem su zajednički sudjelovali hrvatska policija, Narodna zaštita i Zbor narodne garde. Nekoliko dana poslije tog uspjeha, 21. rujna u 9 sati, policijsko izvješće bilježi zarobljavanje i neutralizaciju oklopnog vozila. Policajci su onesposobili neprijateljski tenk – u izvješću se navodi T-34 ili srodno oklopno vozilo – na području Bekteža i Gradišta.
Gledajući zapadnoslavonsko bojište, valja istaknuti prve napadne operacije krajem 1991. godine: 'Otkos 10', 'Papuk 91' i 'Orkan 91', u kojima su aktivno sudjelovale snage hrvatske policije. Ponekad se u medijima pojavljuju netočne tvrdnje da policija nije bila prisutna u tim akcijama. To nije točno: policijska brigada i postrojbe imale su veliku ulogu i u 'Otkosu' na području Grubišnog Polja i u operaciji 'Papuk 91'. Uslijedila je, dakako, i operacija 'Bljesak' 1995. godine. Također, ne smijemo zaboraviti da je policija tri pune godine držala stratešku prometnicu između Požege i Pakraca, sve do 'Bljeska', kao i to da je autocesta prema zapadnoj Europi bila pod blokadom pet godina - zaključio je umirovljeni bojnik Mario Kalan, uz prijedlog da se o ovim ključnim trenucima, posebno o akciji zarobljavanja oklopnog vozila, organizira okrugli stol u suradnji s udrugama.

-Iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu, dr. Martinić, koji je zadužen za zapadnoslavonsko bojište, spreman je sudjelovati. Za taj se skup moramo kvalitetno pripremiti s činjenicama, dokumentima i fotografijama kako bismo utemeljeno i dostojanstveno prikazali povijesnu istinu - naglasio je.