Umirovljeni vozač Slavkan Marić dane provodi u voćnjaku, a piše i stihove o svome zavičaju

Mnogi ga poznaju kao dobrog nogometaša nekadašnjeg kluba Kamen iz Vetova u kojemu je čak sedam godina bio kapetan! Radni vijek je proveo vozeći autobus tvrtke Kamen Ingrad, a odlaskom u mirovinu našao je nove životne sadržaje. Riječ je o Alojzu Mariću Slavkanu(68) iz Jakšića.

-Slobodno vrijeme provodim sa svoje četiri unuke, a često sam i u voćnjaku gdje su zasađene višnje – priča nam Slavkan koji je društven čovjek koji cijeni i voli ljude svoga zavičaja.

Upravo iz te ljubavi prema svome kraju unazad nekoliko godina počeo je pisati pjesme. Tematika je njegov zavičaj, ljubav i slično. Jedna od njih prezentirana je javnosti na nedavno održanoj kulturno-umjetničkoj priredbi Pjesmom u jesen, održanoj u njegovu Jakšiću.

-Želja mi je da mi se bar jedna pjesma uglazbi – poručio je na kraju Slavkan, koji je svoje stihove predao na objavljivanje u Požeški pučki kalendar za 2023. godine. Evo jedne njegove pjesme.

     VETOVO

Ovo pišem jer me srce steže,

selo moje mene za se veže

selo moje mene nazad zove

jer Vetovo moje selo to je.

Od Mikića pa do Solde

prostire se cijelo selo moje

u sredini kod Mandića i Branka

mogao bi sjediti do mraka.

Nasred sela stoji crkva naša,

ljepša nego nakićena snaša

naša dva brda raširila ruke

kao snaša na bijele jastuke.

A uvečer kad se zvijezde roje,

odmara se milo selo moje,

vratit’ ću se odmoriti srce

i poslušat kako zvono tuče.