Tri podružnice Hrvatskih šuma upravljaju šumama Požeške županije

Šume su na području Požeško-slavonske županije stabilnog sastava te visokog stupnja uređenosti što stvara dobre preduvjete za daljnji razvoj šumarstva i neposredno vezane drvne industrije. Prevladavajuća vrsta drveća je obična bukva, zatim hrast kitnjak.

Hrvatske šume gospodare šumama u državnom vlasništvu, a one čine veći dio šuma ovog prostora. Na području Požeško-slavonske županije gospodare uprave šuma Podružnica Požega, Bjelovar i Nova Gradiška.

Prema certifikatu međunarodne nevladine organizacije šumama u državnom vlasništvu se gospodari organizirano na gospodarski održiv način, poštujući pritom biološku i društvenu funkciju šume te uvažavajući interese svih zainteresiranih skupina, što znači da se šumama i šumskim zemljištem gospodari po načelu o trajnosti gospodarenja, u šumama se održava biološka raznolikost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal u svrhu što kvalitetnijeg ispunjavanja gospodarske, ekološke i socijalne funkcije šuma, odnosno općekorisnih funkcija šuma na lokalnoj i globalnoj razini.

Šumsko područje nalazi se većinom na slavonskim gorama Psunju, Papuku, Krndiji, Dilj gori i Požeškoj gori koje okružuju Požešku kotlinu. Uprava šuma Požega gospodari s dvanaest gospodarskih jedinica: Istočni Psunj, Južna Krndija Kutjevačka, Južna Krndija Čaglinska, Južni Papuk, Poljadijske šume, Poljanačke šume, Požeška gora, Sjevena Babja gora, Sjeverni Dilj Čaglinski, Sjeverni Dilj Pleternički, Zapadni Papuk Kamenski, Zapadni Papuk Zvečevački.

Prema dostavljenim podacima bjelovarska Uprava šuma Bjelovar gospodari na devet gospodarskih jedinica u državnim šumama Požeško-slavonske županije: Blatuško Brdo, Daruvarske prigorske šume, Javornik, Lugovi, Međuvode-Ilovski lug, Miletina Rijeka, Pakračka gora - Zapadni Papuk, Rogoljica i Sjeverni Psunj – Javorovica.

Pored toga Uprava šuma Nova Gradiška gospodari na četiri gospodarske jedinice, i to: Stupničko brdo – Cerje, Južna Babja gora, Ješevik – Briknjevača i Zapadni Psunj.

Šume u privatnom vlasništvu su većinom rascjepkani šumski posjedi manje veličine. Vlasnici privatnih šuma u najvećem broju slučajeva pripadaju starijoj populaciji seoskog stanovništva, mnogi ne vode brigu o svom šumskom posjedu ili više nemaju prebivalište u mjestu gdje im je šuma. Privatni vlasnici šuma susreću se sa mnogim problemima: centraliziran sustav upravljanja šumama, lokalna zajednica dobiva veoma malo od šumskog bogatstva, značajan dio šumskog otpada i biomase nije iskorišten jer nema preradbenih kapaciteta, te propadanje šume zbog klimatskih promjena.