POŽEŠKI PČELARI SUZANA I DARIBOR STANKOVIĆ: Zimi se pripremaju za nadolazeću sezonu

Za razliku od pčela koje u zimskom period miruju, njihovi vlasnici Suzana i Daribor, požeški pčelari, pripremaju se za nadolazeću sezonu. Izrađuju podnice, poklopce i rame za košnice nastavljače koje jedino kupuju. Tu je i izrada takozvanih satnih osnova od svog prirodnog voska što nije baš jednostavno i time se poslom bavi rijetko koji pčelar.

Riječ je o prirodnom vosku i on je izravni proizvod pčela kojeg one luče iz svojih voštanih žlijezda. To je nezamjenjiv proizvod i nemoguće ga je umjetno proizvesti. On im služi za gradnju saća, njihovog stambenog i životnog prostora. U njemu se njeguje leglo, tu se pčele razmnožavaju, pohranjuju med, pelud.

Prije su Stankovići poput većine pčelara svoj vosak mijenjali za već gotove satne osnove. Tu je bio problem što nisu imali nikakvo jamstvo da će se vratiti njihov pravi prirodni vosak. Pčelinji vosak je vrijedna i skupa sirovina, podložna makinacijama sa patvorenim voskom, najčešće parafinom. Pčele jednostavno ne žele prihvatiti parafinsku krivotvorinu, kao novu sredinu. Tou konačnici rezultira nestankom pčelinjih zajednica. Danak naposljetku plaća i sam pčelar, kao i priroda, zbog nedostatka oprašivača te društvo zbog nedostatka zdravih pčelinjih proizvoda.

Satnu osnovu Stankovići dobijaju lijevanjem ugrijanog i otopljeng vosaka između dvije ravne ploče a potom provlačenjem kroz valjke na kojima su urezani počeci stanica. Tako se dobija satna traka koja se obrezuje i sječe na potrebnu dužinu. Saće od takvih osnova mnogo je pravilnije i jače. A kako se još pojačava i sa nekoliko reda žice, to saće sposobno je da izdrži manipulaciju u suvremenom pčelarenju.

Ove zime Stankovići će preraditi u satne osnove oko 70 kilograma voska kojeg su ljetos dobili cjeđenjem na sunčanom topioniku i u centrifugi zagrijavanoj vodenom parom koju je Daribor izradio od bubnja vešmašine. Za njihove potrebe je dovoljna polovica proizvodnje a višak će uzeti drugi pčelari.