POŽEŠKA ČUVARICA OLIMPIJSKOG SJAJA: Tea Rajnić baštini nasljeđe slavnog Milana Neralića

Dok u požeškoj Primorskoj ulici provodi svoje umirovljeničke dane, naša sugrađanka Terezija Tea Rajnić u srcu i obiteljskoj tradiciji čuva uspomenu na jednog od najvećih sportaša u povijesti ovih prostora. Tea, koja je punih 35 godina provela u medicinskoj struci u Švicarskoj, izravni je potomak slavnog Milana Neralića, njezin pradjed bio je rođeni brat ovog legendarnog Ličanina.

Povijest pamti Neralića kao prvog Hrvata koji je osvojio olimpijsku medalju. Na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine, u konkurenciji 29 vrhunskih natjecatelja, redom učitelja mačevanja, Neralić se borio pod zastavom tadašnje Austro-Ugarske. Njegov put do bronce bio je sve samo ne lagan, uz četiri pobjede i tri poraza, upisao se u vječnost ne samo rezultatom, već i revolucionarnom tehnikom.

Svijet mačevanja i danas ga pamti po ❞letećem ispadu❞, munjevitom i atraktivnom ubodu protivnika iz visokog skoka koji je upravo on prvi izveo. Dok mu Slunjani podižu brončani spomenik i svake godine organiziraju ❞Neralićeve dane❞ u znak sjećanja na svog najpoznatijeg sina, u Požegi živi ponos koji ne blijedi.

Rođen je 26. veljače 1875. godine u Slunju, a preminuo je 17. veljače 1918. u Beču. Bio je oličenje istinskog sportaša koji se, uz povijesno mačevanje, isticao u skijanju, plivanju i atletskim disciplinama. Neralić nije bio samo vrhunski borac sa sabljom, već vizionar koji je kroz različite sportove pomicao granice ljudskih mogućnosti svog vremena.

❞Ponosna na svog slavnog pretka,❞ ističe Tea, čija obiteljska loza po majčinoj strani povezuje mirnu Požegu s povijesnim pariškim borilištima.