Najstariji živući liječnik u Hrvatskoj: Dr. Dragoljub Kocić osnovao prvu zdravstvenu stanicu u Jakšiću i podružnicu HLZ-a u Požegi

Vrijedno je spomenuti se mr.sc. Dragoljuba Kocića, doktora medicine, internistu i alergologa i naglasiti da osim što je bio student Andrije Štampara, osnovao prvu zdravstvenu stanicu u Jakšiću i podružnicu Hrvatskog liječničkog zbora u Požegi, objavio prvi video vodič za pružanje prve pomoći u Europi. Mr.sc. Dragoljub Kocić od 2023. začasni je član Hrvatskog liječničkog zbora zbog dugogodišnjeg usavršavanja medicinske znanosti i struke, unaprjeđenja zdravlja naroda i zbog djelatnosti u radu HLZ-a.

Nadalje, 95-godišnji umirovljeni liječnik iz Nove Gradiške autor je i knjige Od prvog koraka do štapa. Mr.sc. Dragoljub Kocić rođen je u Nišu gdje je proveo i djetinjstvo: „Ja sam tamo doživio 2. svjetski rat koji je bio vrlo agresivan. Imao sam knjižicu gdje sam zabilježio 42 dnevna i noćna bombardiranja. To je raskrižje – sjever, jug, istok, zapad i svi zrakoplovi koji su prelijetali su bacali bombe u taj čvor. Tako da smo mi pretrpjeli strašna bombardiranja.“ Unatoč ratom ispunjenim djetinjstvom, prepoznao je svoj poziv: “Kao dijete, kad smo se igrali kauboja i Indijanaca, ja sam uvijek bio doktor. I ta mi se želja i ostvarila.“

Mr.sc. Dragoljub Kocić, nakon završene osnovne i srednje škole u rodnom gradu, odlazi na studij medicine u Zagreb. Po završetku poslijediplomskog studija medicine rada, magistrira u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u Zagrebu. Nakon specijalizacije interne medicine u KBC-u Rebro u Zagrebu, odrađenog liječničkog staža te položenog stručnog ispita zapošljava se u ožujku 1959. kao liječnik opće prakse, a nakon toga i kao voditelj industrijske zdravstvene stanice i šef medicine rada Medicinskog centra u Domu narodnog zdravlja u Slavonskoj Požegi. „2000 radnika je radilo u ljevaonici, od toga je bilo 400 žena. To su bili vrlo teški uvjeti rada. Imali su emajlirnicu gdje je temperatura 50 stupnjeva. Tu su opekline pa špene po oku… Tako sam ja morao biti i kirurg“, prisjeća se. U to doba nije bilo mnogo liječnika pa im je stan bio osiguran, a plaća je bila po dogovoru. Devet godina nakon započinje raditi kao internist. Voditeljem internog odjela Medicinskog centra postaje 1972. u Novoj Gradiški, gdje radi do umirovljenja.