Izaslanstvo Županijskog odbora HDZ-a položilo vijenac kod biste prvog predsjednika stranke dr. Franje Tuđmana

Povodom obilježavanja 22. obljetnice smrti utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice dr. Franje Tuđmana izaslanstvo požeško-slavonskog HDZ-a predvođeno predsjednicom Antonijom Jozić položilo je vijence i zapalilo svijeće kod njegove biste ispred zgrade Veleučilišta u Požegi.

Prigoda je o obilježavanju obljetnice smrti prisjetiti se svih djela dr. Franje Tuđmana i njegove uloge u stvaranju i obrani hrvatske države.

Poslušajte izjavu županice Jozić o obilježavanju obljetnice smrti dr. Franje Tuđmana Podsjetimo, dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja u zagorskom mjestu Veliko Trgovišće, a njegov otac je bio istaknut član Hrvatske seljačke stranke i jedan od glavnih pokretača otpora u Hrvatskom Zagorju, te član ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Imao je još dvojicu braće, Ivicu i Stjepana. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkog pokreta 1943. godine, a oca i pomajku Olgu u proljeće 1946. likvidirala je tajna jugoslavenska policija zbog kritika upućenih komunističkoj vlasti. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, a srednju školu i trgovačku akademiju u Zagrebu, gdje je sudjelovao u nacionalnom demokratskom pokretu zbog čega je 1940. godine dva puta bio uhićen.

Sudionik je narodnooslobodilačke borbe, te je nakon rata radio u Institutu za povijest. Zbog kritika ondašnje vlasti isključen je iz službenih institucija, te znanstveno djeluje na pitanjima hrvatske povijesti i zbilje. Tijekom Hrvatskog proljeća uhićen je 1972. godine i u montiranom procesu osuđen na dvije godine strogog zatvora i zabranu javnog nastupanja u trajanju od dvije godine. Kazna mu je 1973. smanjena na devet mjeseci na intervenciju Miroslava Krleže.

Temeljeći svoju politiku na svim progresivnim, naprednim tradicijama suvremene hrvatske povijesti i suvremene hrvatske politike, usprkos preprekama i teškoćama unutar Jugoslavije i usprkos nesklonoj međunarodnoj zajednici, hrvatski narod vodi prema ostvarenju svojih tisućljetnih snova – stvaranju samostalne, demokratske, moderne, europske Republike Hrvatske.

Godine 1987. svoje dugogodišnje ideje o nacionalnom pomirenju i jedinstvu hrvatskog naroda te stvaranju hrvatskog nacionalnog demokratskog pokreta počinje širiti i poticati i među hrvatskim iseljenicima. Okupljajući istomišljenike osmišljava politički program usmjeren ka stvaranju hrvatske države. Čim je 1989. godine u Jugoslaviji dopušten pluralizam iznio je  Prednacrt programskih osnova Hrvatske demokratske zajednice, a zatim se 17. lipnja održava osnivačka skupština HDZ-a na kojoj je izabran za predsjednika.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine i pobjede Hrvatske demokratske zajednice u Saboru je 30. svibnja proglašen predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske. U samostalnoj RH još je dva puta pobijedio na neposrednim predsjedničkim izborima, i to 1992. i 1997. godine. Godine državništva obilježene su agresijom na RH, međunarodnim priznanjem države, domovinskim ratom i poratnim razdobljem mirne reintegracije i aktivnosti usmjerenih učvršćivanju njenog međunarodnog položaja.

Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija ‘Bljesak’) te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija ‘Oluja’). Sudjelovao je u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav, čime su ostvarene njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju RH.

Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu i pokopan 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.