Bivši đakon požeške Župe sv. Terezije Avilske Mislav Juraković proslavio mladu misu u rodnim Lazama

U rodnom mjestu Laze, filijali Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju, 5. srpnja 2026. mladomisnik Požeške biskupije Mislav Juraković proslavio je mladu misu, koji je bio proteklih mjeseci đakon u katedralnoj župni sv. Terezije Avilske u Požegi.

Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom pred obiteljskim domom. Neposredno prije blagoslova mladomisnika, svećenike i okupljene vjernike pozdravio je domaći župnik Mladen Štivin. Nakon roditeljskog blagoslova svi sudionici su se uputili na prostor pored kapele Presvetog Trojstva gdje je mladomisnik Mislav po prvi puta predvodio svetu misu.

Nakon naviještenog evanđelja, propovijed je uputio mladomisnikov brat Krunoslav Juraković, župnik Župe sv. Terezije Avilske u Požegi. Na početku je istaknuo kako nije uobičajeno da brat propovijeda bratu na mladoj misi, osobito u obitelji iz koje dolaze trojica svećenika, te je taj događaj označio posebnim Božjim blagoslovom za obitelj, selo Laze i cijelu župnu zajednicu. Prisjetio se i prijašnjih mladih misa slavljenih u Lazama, one strica Matije 1979. godine te svoje 2015. godine, nastavljajući tradiciju započetu na tim slavljima.

Govoreći o dostojanstvu i identitetu svećeničkog poziva, podsjetio je na svjedočanstvo sv. Maksimilijana Kolbea koji je u logoru Auschwitz, nudeći vlastiti život za drugoga, rekao: „Ja sam katolički svećenik!“. Naglasio je kako te riječi od svećeničkog ređenja postaju i identitet mladomisnika Mislava, dodajući da svećenik nije čovjek bez slabosti, nego onaj koji pripada Kristu i služi njegovu narodu. U tom je kontekstu citirao i riječi sv. Norberta: „O svećeniče, tko si ti? Nisi po sebi, jer si ništa... Ti si ništa i sve.“

Polazeći od evanđeoskog odlomka, propovjednik je zatim izdvojio tri obilježja svećeničkog života. Govoreći o Isusovim riječima: „Slavim te, Oče... što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“, istaknuo je da je poniznost temelj svakoga duhovnog poziva. Pozvao je mladomisnika da poput sv. Ivana Krstitelja uvijek pokazuje na Krista, a ne na samoga sebe, te da bude svjestan kako u središtu njegova služenja mora biti Isus Krist, a ne osobna promocija.

Tumačeći Isusov poziv: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni“, naglasio je kako suvremeni čovjek čezne za mirom i odmorom te upravo zato traži svećenika koji će ga saslušati i biti znak Kristove blizine. Mladomisniku je poručio da uvijek pronađe vremena za čovjeka u potrebi, ali i da pritom ne zanemari vlastiti duhovni život kako bi mogao ustrajno služiti Crkvi.

Govoreći o Isusovim riječima: „Uzmite jaram moj na sebe“, povezao ih je s mladomisničkim geslom: „Propovijedam Krista raspetoga“ (1 Kor 1,23). Istaknuo je kako to geslo izražava spremnost da Krista ne naviješta samo riječima, nego i vlastitim životom, noseći križ i prihvaćajući žrtvu koja je sastavni dio svećeničkog poziva. „Ljepota je svećeništva da si često puta drugi raspeti Krist, u očima smrtnih ljudi gubitnik, ali u očima Božjim istinski pobjednik“, poručio je propovjednik.

Na završetku propovijedi prisjetio se vlastite mlade mise prije jedanaest godina, kada je, kako je rekao, u bratovim suzama već naslutio klicu njegova svećeničkog poziva. Poželio je mladomisniku da hrabro i vjerno služi Kristu i njegovoj Crkvi, svjestan da će na svome putu susretati ljude različitih životnih tereta, ali da se ne boji, jer je upravo to put kojim prolazi svaki katolički svećenik.

Na koncu misnog slavlja zbor je zapjevao himan Tebe Boga hvalimo, a potom je mladomisnik Mislav izrekao svoj zahvalni govor. Zahvalio je svojim roditeljima te bližoj i daljoj rodbini za sve što je od njih primio i s njima proživio. Zahvalio je zatim bogoslovima i svima drugima, posebno župljanima koju su podnijeli veliki teret u pripremi mlade mise. Nakon završnog misnog blagoslova mladomisnik Mislav je nazočnim svećenicima i svim sudionicima slavlja udijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov.