Gore četveronoške, dolje na stražnjici: “Gojzerice” na Bjelolasici (1.534 m) /FOTO/

BJELOLASICA / POŽEGA – Više od 300 planinara iz cijele Hrvatske okupilo se na tradicionalnom zimskom usponu na Bjelolasicu koji već 19. godinu organizira HPD Bijele stijene iz Mrkoplja. Zimski uspon na najviši vrh Gorskog kotara organiziran je u sklopu “Memorijala mira”.

Put Mrkoplja su ove godine krenuli i članovi požeškog planinarskog društva “Gojzerica”, a zimski se uspon pokazao kao pun pogodak.

– Već sam dolazak u Mrkopalj bio je poseban doživljaj jer snježni prizori s kućama zatrpanim snijegom koje smo do sada mogli vidjeti samo na TV-u i na fotografijama imali smo priliku i sami doživjeti – kažu nam “Gojzerice”.

Polazak na uspon bio je u jutarnjim satima iz Begovog razdolja, jedinog naseljenog mjesta u Hrvatskoj iznad tisuću metara, točnije na 1.078 metara nadmorske visine. Uspon na Bjelolasicu s visinskom razlikom od oko 500 metara trajao je gotovo četiri sata. U normalnim vremenskim prilikama sasvim ugodna tura, no kada gazite po snijegu kojeg je na pojedinim mjestima bilo između metar i pol do dva, to je već sasvim drukčija priča.

Put je sve do podnožja Bjelolasice bio koliko-toliko utaban, no i tu je bilo propadanja do koljena pa i više. Zato je završni uspon pokazao sve čari zimskog planinarenja. Kretalo se po ugaženim tragovima planinara koji su bili na čelu, većina s krpljama. Svaki krivi korak značio je propadanje u snijeg najmanje do pasa, a izvlačenje iz snijega teška muka. Štapovi su na pojedinim mjestima više smetali nego koristili jer su umjesto željenog oslonca, završavali u dubokom snijegu cijelom svojom dužinom.

Na vrhu prekrasni prizori okolnih planina okupanih suncem. Da ne bi baš sve bilo idealno, pobrinuo se jak vjetar pa je zadnjih 50-ak metara hrbtom do vrha bila borba ne samo s dubokim snijegom nego i s jakim vjetrom koji je doslovno prolazio kroz kosti.
Na vrhu brzinsko fotografiranje i povratak istom stazom. I tu tek počinje prava avantura.

– Silazak se gotovo uvijek pokaže težim od uspona. Umor je već popriličan, a teren nerijetko sklizak. Ali ovako zanimljiv uspon nismo mogli ni sanjati. Svaki korak značio je novo propadanje u snijeg, a kao najbolje se rješenje pokazao spust na stražnjici. Kroz prekrasnu gorskokotarsku šumu, gdje su se markacije od snijega jedva vidjele, na sve se strane čuo smijeh. Avantura kakvu mnogi od nas nisu ni sanjali – prepričavaju požeški planinari.

 

Za kraj odlično organiziranog izleta, uz topli čaj domaćina na pola uspona i grah na kraju dana, uslijedio je još jedan zanimljiv događaj.

U Mrkoplju je naime, poznati hrvatski fotograf Šime Strikoman snimio svoju 604. milenijsku fotografiju. Tematika, a što drugo nego biatlonac jer poznato je da je naš najbolji biatlonac Jakov Fak upravo iz Mrkoplja. Fotografija, na kojoj su i članovi Gojzerice, je snimljena podno tamošnjeg skijališta Čelimbaša.

I za kraj još jedna crtica iz Gorskog kotara.
– U Skijaškom domu (koji toplo preporučujemo svim planinarima) bili smo smješteni s članovima hrvatske reprezentacije u biatlonu. Posebno smo sretni jer smo upoznali Josipa Zimu i Tonija Bošnjakovića, hrvatske sportaše koji će nas predstavljati na zimskim paraolimpijskim igrama u Pyeongchangu gdje putuju početkom ožujka. Vedra duha i puni planova za dalje samo su nas još jednom podsjetili da u životu trebamo disati punim plućima. Baš onako kako to oni svakodnevno rade – završavaju svoju priču požeški planinari.

 

 

 

 

 

 

Foto: PD Gojzerica

0 Comment