Božićni koncert u požeškoj Katedrali s pjesmama iz Hrvatske i svijeta

U ponedjeljak, 27. prosinca 2021. na blagdan sv. Ivana Apostola i Evanđelista u požeškoj Katedrali sv. Terezije katedralni mješoviti zbor održao je božićni koncert s pjesmama iz Hrvatske i svijeta. Među uzvanicima na koncertu je bio nazočan i požeški biskup Antun Škvorčević.

U prvom dijelu programa pjevači su ispred svetišta izveli a capella šest pjesama: božićna s Murtera: Preveliku radost (obr. J. Ćaleta); božićna iz Podunavlja: Danas se čuje (obr. M. Večerić); božićna iz Dalmacije: Veseli se Majko Božja (obr. M. Večerić); Napivi bogoljubnih pisama: Oj, pastiri, čudo novo (obr. A. Ećimović); božićna iz Bačke: Zdrav budi mili gost (obr. A. Kopunović Legetin) te božićna iz Bačke: Oj pastiri (obr. A. Kopunović Legetin). Zatim je orguljaš Krešimir Klarić izveo improvizacije na hrvatsku božićnu pjesmu „Kyrie eleison“. Pjevači su se uspeli na kor i ondje uz pratnju orgulja izveli još deset pjesama: božićna iz Međimurja: Hote ljudi veselit se; L. Mason: Joy to the World; božićna iz Češke: Pujdem spolu do Betlema; Božićna iz Italije: Dormi, dormi, o bel bambin; C. Saint – Saens: Tollite hostias; anonymus: Corramos, corramos; V. Miserachs Grau: Ave Maria; G. Holst: A Babe is born; J. Rutter: All bells in paradise, anonymus: Adeste fideles (arr. D. Willcocks). Kao solisti nastupili su sopranistice: Ana Ticl Bušić, Marija Ticl i Mia Raguž, sopran; Lovro Ticl, bariton. Za orguljama je bio Krešimir Klarić, a dirigirao je Mario Večerić.



Nakon posljednje pjesme izvođačima i slušateljima prigodnim se je riječima obratio biskup Antun. Spomenuo je kako je nekoć na pitanje jednog djeteta »Znade li Gospodin Bog pjevati?«, rekao da ne zna odgovoriti na ta i slična teška pitanja, kojima nas djeca počesto znaju iznenaditi. Istaknuo je kako dobro znade da je po svjedočanstvu evanđelja u božićnoj noći nebo prvo zapjevalo kad su anđeli navijestili slavu Bogu i mir ljudima miljenicima njegovim a potom su pjesmu prihvatili drugi ljudi te ona traje do danas. Ustvrdivši kako ta pjesma nije završena i da još uvijek svijetom odjekuje, rekao je: »Kad god se održi jedan ovakav koncert, osjećamo da je bilo lijepo, da je puno toga rečeno, ali još više osjećamo da pjesma nije još došlo do kraja. Još će trebati pjevati, mi Božiću ili Božić nama? Trebat će pjevati zato što svaki Božić pjesmom treba proći ne samo kroz pjevački glas, nego kroz naša srca«. Napomenuo je kako slušatelji večeras nisu pjevali sa zborom, ali je njihovo srce sudjelovalo u toj pjesmi na sasvim poseban način, te se može reći da su i oni zajedno sa zborom bili pjevači na ovom koncertu. Biskup je još dodao: »Nije otpjevano sve do kraja zato što će doći i slijedeći Božić, koji će također pjesmom trebati proći kroz naša srca, da mu mi dodamo našu boju, jer on bez toga ne bi bio pravi naš hrvatski Božić«. Zahvalio je svim članovima zbora, napose solistima, orguljašu i dirigentu što su složili glas, pjesmu, sklad i srdačnost te su nas obdarili ljepotom, a uzvanicima je zahvalio što su im se na svoj način pridružili, te im je svima poželio sretan Božić. Koncert je zaključen zajedničkim pjevanjem hrvatske božićne pjesme „Narodi nam se Kralj nebeski“.