Biskupijsko hodočašće zdravstvenih djelatnika Gospi Voćinskoj

Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 30. svibnja 2025. u Voćin. Na njem su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva u Požeškoj biskupiji i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji te djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu kao i drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu.

Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema bazilici, gdje su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku. Uputili su se zatim u župnu pastoralnu dvoranu gdje je fra Milan Gelo, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama održao nagovor na temu „Zdravstveni djelatnik – svjedok nade“. Pred početak predavanja upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije Robert Kupčak pozdravio je okupljene zdravstvene djelatnike zahvalivši im za dolazak i sve druga nastojanja oko vlastite duhovne izgradnje te je uputio srdačnu riječ dobrodošlice predavaču fra Milanu.

Fra Milan je progovorio o ulozi nade u životu i pozivu zdravstvenih radnika ističući važnost njihove službe ne samo u liječenju tijela, nego i u podupiranju duha. Nagovor je započeo tvrdnjom da je nada temeljna dimenzija svakog čovjeka, naglasivši da upravo zdravstveni djelatnici u svojim susretima s bolesnima i patnicima mogu postati snažni znakovi nade. Njihovo prisustvo, pažnja, suosjećanje i stručna briga imaju moć ne samo liječiti, nego i vraćati vjeru u život i smisao.
Osvrnuo se potom na bulu „Spes non confundit – Nada ne razočarava“ u kojoj se nada opisuje kao konkretna stvarnost, vidljiva u djelima i pristupu životu. Fra Milan je podsjetio kako i pokojni papa Franjo, čija se smrt dogodila upravo u Jubilarnoj godini nade koju je sam proglasio, naglašava važnost pružanja znakova nade bolesnima – osobito onima u teškim i graničnim životnim situacijama. Poseban naglasak fra Milan je stavio na ulogu kršćanske nade u postmodernom društvu koje je često obilježeno gubitkom smisla i povjerenja u budućnost. Osvrnuo se na opasnosti pretjeranog optimizma koji isključuje Boga i naglašava samo ljudske mogućnosti, za razliku od nade koja se rađa iz vjere – čak i kad izostane očekivano čudo.

Iznio je zatim biblijski primjer kralja Davida koji, nakon smrti svoga djeteta, ustaje, umiva se i ponovno okreće životu. Fra Milan je taj događaj interpretirao kao moćan prikaz nade rođene u boli – nade koja ne ignorira patnju, nego je proživljava i nadilazi u povjerenju u Boga. „Bolest je uvijek i kriza, ali i šansa“, poručio je fra Milan, pojašnjavajući kako kršćanska nada nije bijeg od stvarnosti, već sposobnost da u suočavanju sa zlom, ograničenjima i smrću, čovjek ostane usmjeren prema dobru i spasenju. U tom smislu, zdravstveni radnik koji vjeruje i nada se, može postati most između Božje utjehe i čovjekove patnje.
Govoreći o svakodnevnom radu zdravstvenih djelatnika, fra Milan je kazao kako njihova služba nije samo tehničko pomaganje, nego i duboko ljudski, pa i duhovni čin. Kada liječnik kaže „učinili smo sve, a ostalo je u Božjim rukama“, on svjedoči nadu koja nadilazi vlastite granice i upućuje na dublji smisao bolesti, patnje i ozdravljenja. Zaključujući predavanje, fra Milan je istaknuo da je kršćanska nada radikalno otvorena – ona nije rezervirana samo za vjernike, već se nudi i svijetu. „Zdravstveni djelatnik, posebno kada je i sam vjernik, može biti most nade između Božje blizine i čovjekove boli, svjedočeći Evanđelje ne riječima, nego prisutnošću, strpljenjem, predanošću i milosrđem“, zaključio je fra Milan.

Hodočasnici su potom u pripravi za svetu misu molili u bazilici svetu krunicu tijekom koje su imali prigodu za osobnu ispovijed. Središte hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, u zajedništvu s duhovnicima katoličkih udruga medicinskih sestara i liječnika te dušobrižnicima u bolnicama s područja Požeške biskupije i drugim svećenicima. Zdravstvenim djelatnicima pridružili su se u euharistijskom slavlju djeca i mladi iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u Donjem Miholjcu te redovnice Družbe sestara Služavki Malog Isusa Zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik, koji su također toga dana hodočastili u Voćin.

Uz središnjicu i podružnice Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji na čelu s potpredsjednicom Udruge Silvijom Marić te podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva s područja Biskupije, hodočašću su se pridružili nacionalni predstavnici Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara s predsjednicom Slavicom Jankovićem te Hrvatskog katoličkog liječničkog društva s potpredsjednikom dr. Petrom Bilićem i predsjednikom Zagrebačke podružnice HKLD-a dr. Ivanom Barišićem. U hodočašću je sudjelovao i ravnatelj Opće bolnice Virovitica Dinko Blažević.
Nakon ulazne procesije biskup Ivo je uputio nazočnima srdačnu riječ dobrodošlice. Podsjetivši ih kako se danas obilježava Dan državnosti pozvao ih je da mole za mir u svijetu, a osobito za domovinu Hrvatsku i sve žrtve Domovinskog rata. 

Prigodnu homiliju biskup je započeo ustvrdivši kako naviještena evanđeoska riječ Božja jasno i konkretno govori o radosti i žalosti. Ustvrdio je kako pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog koncila o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ također započinje riječima: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena…“. Kazao je kako su to ljudske stvarnosti prisutne u svim vremenima. „Isus ove riječi upućuje učenicima prije svoje smrti najavljujući kako će doživjeti žalost zbog njegova odlaska. Isus svojim riječima apostolima daje ohrabrenje, poticaj za ustrajnost i sigurnost. One su ujedno i navještaj nade koju on donosi pred onim što će se dogoditi poslije, njegova muka i smrt, patnja, progonstvo, smrt i strah. To je Isusova poruka i nama da znamo u stvarnostima koje su bolne, žalosne i gorke s nadom gledati u budućnost i biti oslonjeni na njega. To je Isusov poziv na jakost i nepokolebljivost u vjeri“, ustvrdio je biskup.

Osvrnuo se potom na ulomak iz Djela apostolskih koje u Korintu opisuje viđenje u kojem sv. Pavao prima snagu Božje prisutnosti i riječ. Tumačeći kako je Pavao to iskustvo doživio u noći, biskup je poručio kako se Boga najjasnije može čuti i doživjeti u tišini, u molitvi i sabranosti srca, u šutnji i svetoj euharistiji. Poručio je potom zdravstvenim djelatnicima kako su takva iskustva Božje blizine od velike važnosti za njihovu vjeru i poslanje. „Vaše služenje ljudima ostvaruje se snagom ljubavi. Ono što kao vjernici činite u bolnicama i u svojim obiteljima pronalazi snagu u Kristovoj riječi i obnavlja se u zajedništvu s njim u svakoj svetoj misi. Svojim djelovanjem i medicinskom skrbi vi svjedočite i donosite bolesnicima i patnicima snagu vjere i ljubavi“, kazao je biskup. Spominjući se potom Dana državnosti, biskup je rekao kako su liječnici i medicinsko osoblje tijekom Domovinskog rata služenjem ljudima u raznim nevoljama svjedočili Božju prisutnost i blizinu. „Današnja nas Božja riječ poziva da uvijek i svugdje, u bolnici i na ulici, u miru i ratu, trebamo biti nositelji Isusove ljubavi, radosti i nade poput apostola, jer ju i nama neprestano daje. Božja ljubav je prije svega potrebna onima koji se nalaze u najtežim stvarnostima svoga života.“

Biskup se potom obratio sestrama Služavkama Malog Isusa naglasivši kako u svakom poslanju postoje izazovi i poteškoće. „Drage sestre, dok vršite svoje službe i služite Gospodinu, s jedne strane otkrivate svoju ljubav prema Isusu, a s druge ste strane pred brojnim izazovima i činjenicom da nije uvijek lako slijediti Isusa Krista. Dok na različite načine služite Bogu i drugima otkrivate kako je važno u svom srcu imati osjećaj za dijete Isusa, ali i kako je uvijek teško imati u svom srcu taj stav poniznosti koji svjedoči ljubav prema svakoj osobi. S jedne strane je riječ o izazovu ljepote poziva, a s druge strane o izazovu kako odgovoriti predanjem srca. U svakoj svetoj misi potrebno obnavljati svojem srce, jer srcem se želi slijediti Isusa Krista. Svi smo izloženi kušnjama i u opasnosti smo da posustanemo u ljubavi. Često osjećamo kako je snaga našega srca na izmaku. To se događa ako računamo samo na sebe i svoje snage, ali kad se okrenemo Bogu otkrivamo snagu srca, vjere i ljubavi za hod s njime“, poručio je biskup. Istaknuo je kako su euharistija i molitva najdragocjenije što nam je Isus darovao kao pomoć da budemo ustrajni nositelji njegove ljubavi i svjedoci nepokolebljive nade. „Želimo danas biti svjesni da nas riječ Božja ohrabruje i poziva da se poput sv. Pavla oslonimo na Krista uskrsloga, kako poslije muke i trpljenja dolazi uskrsnuće, radost i ljepota koju nam Bog dariva. I ovo svetište Gospe Voćinske je mjesto u kojem otkrivamo kako kršćanska nada ni u prahu ni u pepelu ne umire. Ovdje smo svjedoci kako snaga vjere i nade ne obnavlja samo zidove crkve, nego vjeru i duše onih koji se oslanjaju na Boga. Stoga kao hodočasnici nade u ovoj Svetoj godini molimo Gospu Voćinsku da nikad ne izgubimo vjeru u Boga, snagu svjedočenja ljubavi i nošenja nade u razorene ljudske živote. Neka nas Gospa Voćinska prati svojim zagovorom i zaštitom da budemo iskreni hodočasnici i nositelji nade, dok se napajamo na nepresušnom izvoru nade – Isusu Kristu“, zaključio je biskup.

Pri svršetku svete mise biskup je zahvalio svim hodočasnicima za sudjelovanje, a osobitu zahvalnost uputio je djelatnicima u zdravstvu za nesebično služenje bolesnima i patnicima. „Ponekad je dovoljna samo riječ, tiha prisutnost ili šutnja kako bismo olakšali patnju onih koji trpe na bolesničkoj postelji. Vaša blizina ljudima na bolesničkoj postelji i u potrebi kao i onima koji s ovoga svijeta odlaze Gospodinu je velika milost koju vam je Bog udijelio“ poručio je biskup. Obratio se potom i Služavkama Malog Isusa zahvaljujući im za sve što čine u svom poslanju. „Puno toga Bog ostvaruje po vama. Iako često toga nismo niti svjesni, vaše je služenje na raznim područjima dragocjeno za ljudske živote i spasenje duša.“ Zahvalio je i rektoru svetišta i bazilike Ivanu Ereizu, svećenicima, kako duhovnim asistentima spomenutih udruga, tako i dušobrižnicima u bolnicama te fra Milanu Geli za nagovor koji je održao u programu prije svete mise. Djeci i mladim hodočasnicima iz Donjeg Miholjca kao i svima nazočnima poželio je da po zagovoru Gospe Voćinske rastu kao djeca Božja i očituju svijetu Kristovu ljubav. Nakon slavlja u crkvi za zdravstvene djelatnike organiziran je domjenak u obližnjem društvenom domu.