Adventska duhovna obnova vjeroučitelja u Požegi

U organizaciji Katehetskog ureda u Požegi je 30. studenog 2024. održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije gdje je prisutne pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, istaknuvši kako je za svakog vjeroučitelja i odgojiteljicu u vjeri važan i potreban trenutak u kojem će zastati i promisliti o sebi i poslanju koje je od Crkve primio i da je duhovna obnova na početku došašća prava prilika za to. Predstavio je zatim voditelja duhovne obnove fra Roberta Perišića, župnog vikara Župe sv. Petra Apostola u Cerniku. Nakon zaziva Duha Svetoga uslijedilo je razmatranje u kojem je voditelj fra Robert sudionicima duhovne obnove progovorio o molitvi kao razgovoru ili zajedništvu s Bogom. Na početku se osvrnuo na nedavno objavljenu encikliku pape Franje o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista „Dilexit nos – On nas uzljubi“ te kazao kako je spoznaja da nas Bog ljubi temeljna za život svakog vjernika. Fra Robert se potom osvrnuo na kritičke komentare profaniziranog adventa kojega obilježavaju blještavilo svjetiljki i ukrasa te je naglasio kako bi advent trebao biti odraz ljudske nutrine. Pozvao je vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri da nastoje tako proživljavati advent da se u njihovoj nutrini nastani svjetlost i blještavilo kao odraz radosti srca.

Osvrnuvši se potom na proslov Ivanova evanđelja i izjavu „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1,11), voditelj duhovne obnove je primijetio kako se slična sudbina s Isusom događa i u našem vremenu. Kazao je kako ni mi ne dopuštamo uvijek Bogu da se nastani u našem srcu, a u današnjem sekulariziranom društvu često nema mjesta za Boga. Ističući nadalje kako je molitva Očenaš izraz Isusove ljubavi prema Ocu i prema nama, kazao je kako je na početku došašća važno progovoriti o molitvi. Pročitao je zatim 11. poglavlje iz Lukina evanđelja u kojem Isus poučava apostole kako valja moliti te je poručio kako bi svakom vjerniku molitva trebala biti najvažnija stvar u životu. Poručio je vjeroučiteljima da u svetoj misi kao najuzvišenijoj molitvi mogu pronaći svu hranu i ljubav koja je potrebna za ljudsku dušu. Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak fra Robert je rekao kako apostoli gledajući Isusov primjer žele naučiti moliti. Ističući kako djeca vole primjere, posvijestio je vjeroučiteljima kako imaju odgovornu službu i zadatak da svojim primjerom budu poticaj drugima za obraćenje. U nastavku razmatranja voditelj je govorio o ustrajnosti i bezočnosti u molitvi.

Fra Robert je potom definirao molitvu kao komunikaciju s Bogom te je pojasnio kako komunikacija dolazi od latinske riječi „communio“ koja označava zajedništvo i svetu pričest kao vrhunac zajedništva čovjeka i Boga. „Nigdje se Bog ne sjedinjuje s čovjekom kao u svetoj pričesti. U tom trenutku zajedništva događa se iskra koja je kadra promijeniti moj život.“ Navodeći brojne primjere iz vlastitog života, fra Robert je ohrabrio vjeroučitelje da u vremenu došašća nastoje još više produbiti svoje zajedništvo i komunikaciju s Bogom.

Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja, a vrhunac je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Na početku slavlja uputio je riječi pozdrava voditelju duhovne obnove fra Robertu Perišiću, predstojniku Katehetskog ureda Marijanu Paveliću te nazočnim svećenicima, vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri. Istaknuo je kako je euharistija izvor i vrhunac svih naših molitava. „Ona je ono najdublje što svatko od nas može osobno i zajednički ostvariti u Isusu Kristu. Nema veće milosti i dara od zajedništva s Gospodinom u otajstvu sakramenta njegova Tijela i Krvi.“ Podsjetio je zatim kako adventom započinje nova liturgijska godina posvećena molitvi i pripravi za Redovni jubilej 2025. godine. Potaknuo je nazočne da zastanu nad darovima koje nam Gospodin daje u svojim otajstvima. „Darovi su ono što primamo, ali i ono što trebamo dijeliti. To je veličina vašega poziva – dijeliti milosne darove onima pred kojima je budućnost života – djeci i mladima“, poručio je biskup potičući vjeroučitelje da otvorena srca sudjeluju u svetom misnom slavlju.

Spominjući se blagdana sv. Andrije Apostola, biskup je na početku homilije istaknuo kako je sv. Andrija svojim životom, vjerom i ljubavlju posvjedočio koliko mu je značio Isus Krist. Poručio je kako naviještena Božja riječ i nama danas progovara, a da bismo ju mogli čuti važna je otvorenost srca. „Ako naše srce nije otvoreno, uzalud je govoriti. Tako je u našem odnosu s ljudima, ali i s Bogom“, kazao je biskup te pozvao vjeroučitelje da uoči početka adventa zastanu u molitvi i preispitaju svoj odnos prema Bogu.

Promišljajući što danas znači biti vjernik, vjeroučitelj i član Crkve, biskup je kazao da za one koji nisu upoznali i zavoljeli Krista to nikada neće biti važno ili popularno te je poručio vjeroučiteljima: „Vaše je poslanje da djeci i mladima učinite Krista popularnim i privlačnim. Čuli smo u prvom čitanju iz Poslanice Rimljanima kako sv. Pavao govori o poslanju. Vi ste primili poslanje od Crkve da budete navjestitelji radosne vijesti. Krist je onaj koji donosi u ljudska bića radost. Krist je onaj koji obasjava naš put, našu vjeru i bogatstvo koje nam je donio da upoznamo Oca. Njegovo bogatstvo je bogatstvo Božje ljubavi, dobrote i osjetljivosti za svako ljudsko biće. To je bogatstvo naše vjere“, poručio je biskup.

Osvrnuvši se potom na evanđeoski ulomak, biskup je kazao kako je sv. Andrija nakon susreta s Isusom svoga brata sv. Petra doveo k Isusu. „Andrija je onaj koji nam pokazuje kako druge oduševiti za Isusa i privući ih k njemu. To se ne događa na silu, nego s ljubavlju i srcem.“ Ističući važnost ljudskog srca i otvorenosti ljudskom i božanskom Srcu Isusa Krista, biskup je pozvao nazočne da čitajući encikliku pape Franje „Dilexit nos“ otkrivaju bogatstvo Isusova srca i njegove ljubavi koju je upoznao i zavolio sv. Andrija.

Biskup je nastavio promišljati o primjeru sv. Andrije na temelju evanđeoskog izvještaja o čudesnom umnažanju kruha u kojem sv. Andrija govori Isusu: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“ (Iv 6,9). Biskup je spomenuo kako sv. Andrija ima osjećaj za realnost i za stvarni život. Potom je podsjetio vjeroučitelje na Isusov govor o razaranju jeruzalemskog hrama kada sv. Andrija pita: „Kada će se sve to dogoditi?“. Primijetio je kako sv. Andriju zanima znak vremena te poručio vjeroučiteljima da se ugledaju na njega te se uče od njega čitati i propitivati znakove vremena u vlastitom životu. Kazao je potom da nas sv. Andrija poziva da budemo oni koji će znati pristupiti Isusu i biti u njegovoj blizini. „Za sve nas je od ključne važnosti biti u Isusovoj blizini. Jedino iz Isusove blizine može se vidjeti sebe i drugoga. Iz te blizine se živi i svjedoči vjera. Svi se moramo učiti od sv. Andrije kako doći do Isusa i ostati uz njega do smrti na križu. Doći i ostati. Znamo da je sv. Andrija bio učenik Ivana Krstitelja. Došao je Isusu zato što je čuo za njega. Trudite se da budete učitelji radi kojih učenici neće otići od Isusa. Trudite se biti učitelji koji će učenike oduševljavati za Isusa. To nije jednostavno niti lako, ali srce vjeroučitelja može učiniti da učenik zavoli Isusa. Budite svjesni da je vaše poslanje Isusovo poslanje. Isusov poziv apostolima da budu ribari ljudi odnosi se i na nas. Pozvani smo druge dovoditi k Isusu. Jesmo li sposobni svojim životom i svojom vjerom učenicima u školi reći: Dođi i vidi! Uči se od mene koliko i kako ljubim Isusa, koliko ga volim i koliko mi on u životu znači. Neka nam u tome pomogne zagovor sv. Andrije da uistinu budemo oni koji će biti svjetlo učenicima do Isusa Krista“, poručio je biskup te zaključio homiliju riječima pape Benedikta XVI.: „Neka nas apostol Andrija nauči da odmah slijedimo Isusa. Da o njemu govorimo s oduševljenjem, a prije svega da gajimo istinsku bliskost s njim, svjesni da samo u njemu možemo pronaći smisao svoga života i svoje smrti.“

Pri svršetku slavlja biskup je zahvalio vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri za sve što nastoje činiti u svom dragocjenom poslanju. Zahvalio je Katehetskom uredu na služenju koje vrši po svom predstojniku i suradnici Patriciji Brdar, a napose je zahvalio voditelju duhovne obnove fra Robertu Perišiću. Božjoj zaštiti je povjerio služenje i poslanje svih vjeroučitelja te im poručio: „Neka vam Gospodin udijeli snagu vjere i Andrijina križa, a ta snaga je ona koja nadahnjuje, obnavlja, posvećuje i usmjerava na Krista.