„Život je lijep i kad si slijep“ - održano putopisno predavanje u Pleternici

U prostoru Hrvatske knjižnice i čitaonice u Pleternici Udruga slijepih Grada Požege i Požeško-slavonske županije održala je putopisno predavanje pod nazivom „Život je lijep i kad si slijep“. Ovo zanimljivo i nesvakidašnje predavanje organizirano je u povodu obilježavanja 70. godišnjice rada i djelovanja Udruge koja je osnovana daleke 1954. godine. Sudionicima predavanja obratili su se prigodnim pozdravnim riječima predsjednik Goran Grgić i ravnatelj Knjižnice prof. Franjo Novak.
Predavanje je održao najpoznatiji hrvatski slijepi planinar Feručo Lazarić iz Pule, koji se planinarenjem počeo baviti prije tridesetak godina, kada je potpuno izgubio vid. Ovaj 69-godišnji strojarski tehničar i umirovljenik, koji je radio u pulskom „Uljaniku“, autor je dviju knjiga s planinarskom tematikom “Planinarenje na slijepo” i „Na drugi način lijepo“, a treća knjiga je u pripremi. Tijekom predavanja opisao je svoje planinarske pohode i iskustva u Hrvatskoj i inozemstvu. Jedan je od rijetkih planinara koji su prehodali 1100 kilometara dugu stazu „Via Adriatica“ duž jadranske obale, od Rta Kamenjaka, najjužnije točke istarskog poluotoka, do Dubrovnika, što spada u njegove osobne podvige. U Hrvatskoj se uspeo na čak 155 vrhova i dobio najviša priznanja Hrvatskog planinarskog saveza. Izvan domovine bio je na Triglavu u Sloveniji, na Karpatima, Kilimanjaru u Africi, ove godine u Južnoj Americi, na Andama u Peruu, a u studenom se sprema na planinarenje u Nepal. Opisao je i svoj iznimno težak uspon na Olimp u Grčkoj na vrh Mitikas, u pratnji svoje prijateljice Kristine Marjanović. Naglasio je da tijekom pohoda mora imati pratitelja, a pritom se jednom rukom drži za naprtnjaču, a drugom za pratitelja. Izrazio je zadovoljstvo što je na njegovom predavanju u Pleternici prisustvovalo tridesetak ljudi.
Govoreći o svom iskustvu slijepe osobe, Feručo Lazarić je istaknuo da sljepoća nikako ne smije biti prepreka da bismo živjeli punim plućima.
-Zaista živim takav život, poznajem ljude, pišem knjige, a planinarenje mi pruža sve ono što mi čini život ljepšim. Nikada nisam bio aktivniji nego što sam sada. Držim predavanja i bavim se skladanjem, a skladao sam pjesmu znakovitog naslova „Život je lijep i kad si slijep“, s kojom uvijek počinjem predavanja s velikim zadovoljstvom. Posebno mi je drago kada na moje predavanje dođe netko od slijepih osoba i tada ih potaknem i ohrabrim da i oni mogu sigurno planinariti, ići po brdima. Ne smiju se zatvoriti u kuću nego izaći u prirodu i učiniti da im život bude ljepši, sadržajniji i ispunjeniji. Ljudi misle da mi slijepi vrlo malo možemo nešto učiniti. Planinarenje i taj fizički nedostatak su na prvi pogled nepovezivi, Iako je sljepoća velik hendikep, svojim knjigama i putovanjima dokazujem upravo suprotno. Napominjem da sam planinariti počeo upravo kada sam oslijepio-poručio je F. Lazarić te je dodao da se prije nestanka vida bavio skijanjem, biciklizmom, trčanjem u prirodi i maratonom. Članovi Udruge su nakon predavanja bili u Požegi, gdje ih je ugostio poznati vinar i vinski kardinal Vlado Bauer, a druženje je nastavljeno uz svirku na harmonici i gitari.