Jakšićki pjesnik Slavkan Alojz Marić ove jeseni objavljuje zbirku svojih pjesama

Stvarajući stihove kroz proteklih desetak godina umirovljeni vozač Slavkan Alojz Marić napisao je stotine pjesama od kojih se neke već i uglazbljene. Najveći dio posvetio je svome kraju, pogotovo Jakšiću, Vetovu i okolnim mjestima.
-Ove jeseni očekujem objavljivanje zbirke mojih pjesama – kaže nam Marić dodajući da će ih biti objavljeno oko 140. Zbirka je u pripremi, a dobri ljudi mu pomažu u ostvarenju njegovih planova.
-Posebno se zahvaljujem prof. Marijani Benić iz Osnovne škole Mladost u Jakšiću koja radi na odabiru pjesama i uređivanju, te Danijeli Antunović koja priprema knjigu za tiskanje – ističe nadalje Slavkan Alojz Marić. Riječi zahvale uputio je i portalu pozega.eu zahvaljujući kojemu su njegovi stihovi došli do čitatelja širom svijeta.
Zadovoljan je i ponosan na pjesmu Oj, Vetovo selo moje koju je otpjevao Branko Polić, a studijski snimio Ivica Bumba pa se i njima zahvaljuje, te još Dragi Ivanoviću i njegovoj prijateljici Vesni Mandić koji su dali svoj doprinos kod snimanja vidao spota u Vetovu. Inače video uradak se često može vidjeti u programima slavonskih televizija.
U očekivanju prve Slavkanove zbirke stihova evo jedne pjesme za naše čitatelje.

VJERA NEK TE SINE KRASI
Kuća stara od kamena,
Sva obrasla u raslinje,
Ispred kuće maja čeka
Kad' ćeš doći kući sine?

Ispred kuće, ispod hrasta,
Gdje se davno sa sinom rasta,
Tiho jeca, suze briše,
Drhti ruka, pismo piše.

Gdje god bio, gdje god da si,
Vjera nek' te sine krasi,
Božji zakon iznad svega,
Roda korijen nakon njega.

Još drhtavom rukom napisat mu može
I usnama reći, čuvaj mi ga Bože,
Još ga jednom vidjet' želim,
Da srce umirim i k tebi se selim.

Kuća stara tišina odzvanja,
Štap se tupo čuje majka se oslanja
Noge teške polagano vuče,
Pogled čezne, srce jako tuče.