Zavičajni književnik Ivan Abibović učenicima požeške Osnovne škole Antuna Kanižlića predstavio svoje stvaralaštvo

U povodu Mjeseca hrvatske knjige, zavičajni književnik i umirovljeni profesor hrvatskog jezika i povijesti Ivan Abibović u školskoj je knjižnici požeške Osnovne škole Antuna Kanižlića učenicima 4. b i 5. b razreda predstavio svoje stvaralaštvo promicanjem slavonske ikavice i običaja zavičaja. Pozdravljajući gosta uz dobrodošlicu, školska ravnateljica Renata Marinić obratila se nazočnoj djeci te je napomenula da ga pažljivo slušaju jer će od njega  puno naučiti kako se poštuju naša baština, tradicija i slavonski govor.

Predstavljajući gosta, člana Udruge zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“, knjižničarka prof. Vlasta Pačić kazala je kako je on u duši Slavonac, rodom iz Grabarja.

- Na temeljima slavonske ikavice stvara poeziju i scenske prikaze u kojima humorom i blagom ironijom prikazuju svakodnevni život Slavonije i Slavonaca, njihovu želju da očuvaju tradiciju, običaje, govor, ljepotu slavonskih krajobraza i širinu slavonske duše. Stoga su u njegovu stvaralaštvu neizostavni slavonski motivi: zemlja, polje, imanje, gazdinstvo, konji, bećari, divojke, snaše, šorovi, sokaci itd. U svom pjesničkom izrazu stilski se opredijelio za vezani stih, njegujući rimu, čime uz ljepotu, gizdavost, ironičnost i duhovitost ostvaruje i bliskost, prihvaćenost, emotivnost i toplinu slavonskog izričaja, očuvanog u dubini duše kao dragocjenu baštinu iz onog tamo starog i dragog vremena u kojemu su naše bake i naši didaci na njemu divanili-istaknula je knjižničarka. Dodala je je kako je Ivan Abibović objavio tri knjige: „O nama i našima“, „Zauvik“ i „Ikavicom i ravnicom“, čiji nam naslovi, kada ih izgovorimo kao jednu sintagmu, najočitije govore o opredjeljenju autora za zavičajnu tradiciju.

Prof. Vlasta Pačić naglasila je kako poruka u Mjesecu hrvatske knjige „Nekʼ ti knjiga ne bude stranac“ posebno ističe važnost prevoditelja knjiga.

-Ni vi učenici ne biste  čitali poznate knjige iz lektire da nisu prevedene na hrvatski jezik, od bajki Anderenovih i Grimmovih, do Ezopovih basni, Pinokia,  Knjige o džungli, Bajke o ribaru i ribici, Dječaka Pavlove ulice, Legende o Kristu i druge, A danas će nam naš dragi gost Ivan Abibović biti prevoditelj, recimo tako, za naš zavičajni govor, staru slavonsku ikavicu kojom su govorili, ne toliko vaši djedovi i bake, već pradjedovi, prabake i dalje šukundjedovi, i dalje u prošlosti ovoga kraja. Naša škola ponosna je što nosi ime Antuna Kanižlića,  jer je i on pisao u dalekom 18. stoljeću slavonskom štokavskom ikavicom svoje poznato djelo „Svetu Rožaliju“. Tada to nije baš bilo uobičajeno, a i danas kao da zaborav odnosi taj govor. Srećom, imamo čuvare naše tradicije , među kojima je i učitelj Ivan Abibović, koji će nam biti u ovom susretu i prevoditelj i most između današnjice i prošlih vremena naše Slavonije- je zaključila je je prof. V. Pačić.

Prof. Ivan Abibović je pozdravljajući učenike i njihove učiteljice, izrazio zadovoljstvo što je gost u ovoj školi i što može govoriti o stvaralaštvu za koje se opredijelio.

-Pisanjem sam se počeo baviti kada sam otišao u mirovinu, ali ne na književnom jeziku, nego na mjesnom govoru koji je u nestanku, no još uvijek se može naći  određenih izraza. Oni govore da je taj govor drugačiji od književnog jezika. Slavonija je jedno veliko područje na kojem su se poslije odlaska Osmanlija naselili novi stanovnici prozvani Šokci, pa je to šokački govor za koji se na turskom kaže divan. Stoga sam se odlučio da pišem na ikavskom izričaju, na šokačkom divanu. Na taj način hoću sačuvati jednu baštinu koju primimo u sebe i čuvamo kao veliku vrijednost koju ne možemo svugdje naći-istaknuo je ovaj zavičajni književnik. Govorio je o svojim trima knjigama koje je napisao na ikavici, a prvu pjesmu koju je recitirao imala je prigodan naslov „Učitelju“. Nakon što je autor pročitao pojedine svoje pjesme, učenici su postavljali pitanja o značenju riječi koje su turskog, njemačkog i mađarskog porijekla, a  bio je to svojevrsni sat mjesnog govora i prevođenja. Abibović je učenicima pokazao neke stare uporabne predmete koje su nekadašnji djedovi i bake sami proizvodili za potrebe u svome kućanstvu (peškir, zuber, praćak, ćup i dr.), te im je govorio  o o zanimljivim običajima.

Naposljetku su učenici svome gostu uručili za uspomenu  knjigu „Sveta Rožalija“ od Antuna Kanižlića i zahvalnicu za gostovanje te promicanje zavičajnog govora i običaja zavičaja. Ivan Abibović je darovao školskoj knjižnici dvije svoje knjige na ikavici te knjigu o Matku Peiću, koju je napisala istoimena županijska udruga pisaca i slikara. Prof.hrvatskog jezika i književnosti Valentina Čurčić je zahvalila gostu na dolasku i na tome što je približio djeci ovaj naš slavonski govor i pojasnio im razlike između pojedinih narječja. Učiteljica Irena Topalušić je iznenadila autora pročitavši njegovu pjesmu „Šokica“ koju je recitirala učenica prvoga razreda za Dan škole.