Hodočasnički heroji prošli kroz Jakšić i Požegu na putu dugom 314 kilometara prema sv. Ivi u Podmilačju

Susreli smo jučer u Jakšiću šestoricu hodočasnika na njihovom 314 kilometarskom putu koji su se iz Vukovara zaputili ka svetištu sv. Ive u Podmilačje, pokraj Jajca, (BiH).

Hodočasnički heroji, Dragan Šarić iz Vukovara (župa sv. Filipa i Jakova), Vladimir Ćosić iz Osijeka (župa sv.Ćirila i Metoda), Filip Škorić iz Našica (župa sv. Antuna Padovanskog), Juro Kričančić i Željo Ćosić iz Okučana (župa sv. Vida), te jedan hodočasnik iz Bosne i Hercegovine – Frano Sesar iz Tomislavgrada (župa sv. Mihovila Arkanđela), ako ih tako možemo nazvati, krenuli su u utorak, 16. lipnja 2026. godine iz Vukovara iz crkve sv. Filipa i Jakova koji im je udijelio župnik vlč. Toni Vučemilović.

Hodočasničkim stazama koračali su od Vukovara preko Osijeka i Našica pa sve do Jakšića gdje smo ih susreli, odakle su nastavili put prema Požegi gdje ih je ugostio i riječi ohrabrenja uputio požeški biskup msgr. Ivo Martinović.

Iz Požege jutros su se zaputili prema Novoj Gradiški i Okučanima gdje će nakon noćenja i odmora u subotu krenuti prema svetištu sv. Ive u Podmilačju preko Bosanske Gradiške, Banja Luke pa uz kanjon rijeke Vrbas do Krupe na Vrbasu i Bočca da bi konačno došli do svog odredišta.

U Okučanima će im se u subotu pridružiti nakon blagoslova župnika fra Ive Brezovića, još jedna skupina hodočasnika pješaka: Stjepan Ilak iz Starih Mikanovaca (župa sv. Klare Djevice), Kristo Matić iz Đulovca (župa Duha Svetoga), Josip Marjanović iz Dežanovac (župa Svetog Bartola), Nenad Ziconić, Velimir Ćosić, Jozo Ćosić i Danijel Čizmić iz Okučana (župa sv. Vida).

Hodočasnički heroji, koji hode pod geslom pod geslom „Put vjere, molitve i zahvalnosti“ ističu kako pješačko hodočašće od Vukovara do Podmilačja nije samo putovanje kroz kilometre, nego prije svega putovanje prema sebi, svojoj vjeri i unutarnjem miru. Svaki korak nosi novu poruku, svaku dionicu prate molitva, razmišljanje i osobna odricanja, a upravo u trenucima umora i kušnji otkriva se snaga za koju mnogi nisu ni znali da je posjeduju. Put prema svetištu sv. Ive nije samo fizički izazov, nego i prilika da se čovjek odmakne od svakodnevnih obveza, buke i užurbanosti te pronađe vrijeme za ono najvažnije – susret s Bogom i samim sobom.

Na dugim kilometrima slavonskih cesta i bosanskohercegovačkih krajeva hodočasnici zajedno dijele umor, molitvu, tišinu, ali i radost, smijeh i riječi ohrabrenja. Upravo se na takvim putovanjima rađa posebno zajedništvo među ljudima koji možda prije polaska nisu ni poznavali jedni druge. Svaki novi dan donosi nova iskustva, a male stvari poput hladovine uz put, gutljaja vode ili podrške prijatelja postaju neprocjenjive. Mnogi svjedoče kako upravo na hodočašću pronalaze odgovore na životna pitanja, novu nadu i snagu za izazove koji ih čekaju nakon povratka kući.

Za neke je ovo hodočašće zavjet, za druge zahvala za primljene milosti, molitva za zdravlje, obitelj i mir, dok pojedini na ovaj način traže duhovnu obnovu i unutarnju ravnotežu. Bez obzira na razlog polaska, svi na put kreću s istom željom – doći do Podmilačja otvorena srca i iskrene vjere. Svaki kilometar postaje korak bliže cilju, ali i korak dalje od vlastitih strahova, sumnji i tereta koje nose kroz život.

Posebne emocije hodočasnike obuzimaju pri samom dolasku u Podmilačje, jedno od najpoznatijih katoličkih svetišta u Bosni i Hercegovini. Nakon dana hodanja, molitve i odricanja, prvi pogled na svetište sv. Ive za mnoge predstavlja trenutak koji se riječima teško može opisati. Umor tada pada u drugi plan, a zamjenjuju ga osjećaji ponosa, zahvalnosti, mira i duboke duhovne ispunjenosti. Dolazak pred svetište za hodočasnike nije samo završetak puta, nego vrhunac osobnog duhovnog iskustva i potvrda da su sve žrtve, napori i prijeđeni kilometri imali svoj smisao.

Upravo zato mnogi ističu kako se kući vraćaju drugačiji nego što su krenuli – fizički iscrpljeni, ali duhovno bogatiji, smireniji i zahvalniji. U srcima nose uspomene na zajedništvo, molitvu i susrete koje će pamtiti cijeloga života. Zbog tog posebnog osjećaja povezanosti s putem, ljudima i svetištem, brojni hodočasnici iz godine u godinu ponovno kreću prema Podmilačju, svjedočeći kako je ovo hodočašće mnogo više od običnog putovanja – ono postaje način života, škola vjere i trajni izvor duhovne snage.