BLAGDAN VELIKE GOSPE U EMINOVCIMA - Don Damir Stojić „grmio“ s oltara: „Te usne kojima primate Isusa ne mogu psovati Boga“

Već po tradiciji o blagdanu Velike Gospe veliki broj vjernika okupio se na svečanom euharistijskom slavlju kojeg je predvodio salezijanac, don Damir Stojić u suslavlju s mjesnim jakšičkim žušnikom vlč. Ivanom Rončevićem.

Središnjem slavlju, blagdanu Velike Gospe prethodile su trodnevnice, pobožnost molitve sv. Krunice, Križnoga puta u cjelonoćnog klanjanja.

Euharistijsko slavlje prve večeri trodnevnice predvodio je vlč. Marijan Pavelić, druge vlč. Ivan Nikolić, a treće mladomisnik, vlč. Mislav Juraković.

Na središnjem euharistijskom slavlju dobrodošlicu predvoditelju misnog slavlja, don Damiru Stojiću, uputio je mjesni župnik vlč. Ivan Rončević i zahvalio mu na dolasku kako bi uveličao svečanost samog blagdana.

U nadahnutoj propovijedi don. Stojić se dotaknuo dubokih duhovnih istina, ali i oštro kritizirao moderne anomalije, od kulta mladosti i demografske zime, do razorne navike psovanja u hrvatskom narodu.

Slavlje blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, u hrvatskom narodu od milja nazvanog Velika Gospa, oduvijek je prilika za duhovnu obnovu, ali i dublju društvenu refleksiju. U jednoj takvoj, iznimno nadahnutoj i britkoj propovijedi, svećenik salezijanac vjernicima je približio teološku snagu ovog blagdana, ne libeći se pritom izravno detektirati najveće boljke suvremenog hrvatskog društva.

Svoju je propovijed započeo dojmljivom anegdotom o svetom Ivanu Boscu s kraja 19. stoljeća. Teško bolestan i prikovan za krevet, don Bosco je u posljednjim tjednima života primao mnoštvo vjernika koji su tražili njegov blagoslov. U jednom je trenutku zatražio od svog tajnika da okupljenima prenese jasnu poruku. Tajnik je dvaput pokušao "teološki ublažiti" svečeve riječi, govoreći kako Marija zagovara i moli za prisutne. No, don Bosco ga je posljednjim atomima snage zgrabio i inzistirao na doslovnom prijevodu njegove vizije: "Ja Mariju vidim kako prolazi među vama! Ona je tu! Reci svima da je Marija tu."

Ova anegdota poslužila je kao snažan uvod u objašnjenje dogme o Uznesenju. Za razliku od ostatka čovječanstva, kršćanstvo uči da Marija, kao bezgrešno začeta, nije iskusila smrt kao posljedicu grijeha, već je "usnula" i dušom i tijelom uznesena na nebo. Upravo zato što je kod Boga, ona nadilazi ograničenja prostora i vremena te je, kako ističe propovjednik, doista prisutna među vjernicima.

Propovjednik, don Stojić se oštro osvrnuo na suvremeno sekularno društvo koje je, bježeći od pomisli na smrt, stvorilo pravi "kult pomlađivanja".

-Danas vidimo grčevitu borbu da očuvamo život. Wellness centri, klinike za pomlađivanje, estetske promjene... Odakle to izvire? Iz one nutarnje ljudske težnje da živimo zauvijek - primijetio je. No, dodao je kako kršćani ne bi trebali očajavati pred starenjem jer im je Bog "već dao lijek i odgovor", a to je vjera u uskrsnuće tijela, čiji je Marija prvi i savršeni primjer.

Odgovarajući na pitanje zašto Hrvati Mariju nazivaju "Velikom", propovjednik je istaknuo njezinu vjeru, poniznost, ali i radost prema životu. Podsjetivši na biblijski prizor u kojem se trudna Marija susreće s trudnom Elizabetom, dotaknuo se bolne teme demografije u Hrvatskoj i Europi.

-Ovo govorim posebno zato što se u sekularnoj Europi i u Hrvatskoj na trudnoću danas gleda gotovo kao na neku bolest. Ljudi izbjegavaju život. Naši stari, naše bake i djedovi, u onoj su neimaštini imali stotinu razloga da ne rađaju, ali su bili otvoreni životu. Radovali su se životu - poručio je, istaknuvši kako je Bog sam ljubav i život te da svako zatvaranje životu predstavlja odmak od te božanske naravi.

Ipak, najoštriji dio propovijedi bio je rezerviran za jednu od najružnijih navika duboko ukorijenjenih u hrvatsko društvo, psovanje Boga i svetinja. Don Stojić, koji se vratio u domovinu nakon boravka u Kanadi i SAD-u, podijelio je svoja šokantna iskustva.

-Vratio sam se iz Kanade preko graničnog prijelaza Bregana. Izlazim iz autobusa, dolazim pred hrvatskog policajca, i prvo što čujem u Hrvatskoj je – bogopsovka. Sinoć sam vozio prema Ilači u Slavoniji, stanem u malom selu, i prvo što čujem je psovka - zgroženo je ispričao.

Vjernike je upozorio na strašne duhovne posljedice takvog rječnika - Psovanje je navlačenje prokletstva na sebe, na svoje zdravlje, na kuću, na djecu, na obitelj i financije. U mojoj se kući psovka nikad nije smjela čuti. Te usne kojima primate Isusa u hostiji ne mogu psovati Boga - grmio je s oltara, pozvavši narod na hitno obraćenje i promjenu rječnika.

Propovijed, koja je obilovala ozbiljnim opomenama, završena je u vedrijem tonu. Svećenik je ispričao humorističnu američku priču o dječaku koji, u strahu da od Isusa neće dobiti bicikl za Božić jer nije bio dobar, u maminu kutiju pod krevetom zaključa kip Gospe i napiše Isusu ucjenjivačko pismo: "Ako želiš ikada više vidjeti svoju mamu, daj mi bicikl!"

-Iako je to dječja priča, dječak je zapravo pogodio samu bit katoličke teologije - zaključio je svećenik uz osmijeh.

-Isus će sve napraviti za svoju majku. Nju ne može odbiti. Zato mi katolici idemo njoj, zato ju molimo i zato ju danas, kao Veliku Gospu, toliko slavimo.