BOŽIĆNA PORUKA BISKUPA ŠKVORČEVIĆA

Požeški biskup Antun Škvorčević uputio je svoju Božićnu poruku pod naslovom „Pomno se raspitajte za Dijete“, koju prenosimo u cijelosti.

»Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
učenici i djelatnici katoličkih škola,
draga kršćanska braćo i sestre!

Želio bih svakome od vas posvjedočiti svu radost vjere kojom i ovoga Božića prepoznajemo tko je Bog koji je darovao Sina svoga za nas. On je u siromaštvu ljudskoga rođenja, skromna života i okrutne smrti na križu obznanio pobjedu uskrsnuća i posvjedočio kako nismo sami na životnom putu, pa ni usred sadašnjih teških okolnosti, označenih pandemijom COVID-19 i drugim nevoljama. Zahvalan Bogu što nas voli, od srca vam čestitam Božić, uz molitvu da vaša srca, ispunjena njegovom blizinom, budu topla i svijetla i u trenutcima kad je oko vas sve hladno i prazno, tmurno i mračno. Sretan vam Božić o 25. obljetnici osnutka i uspostave naše Požeške biskupije!

Proživljavajući svakodnevno ono što se u novije vrijeme zbiva u Hrvatskoj, postavljam si pitanje: razlikuju li se Isusovi vjernici kod nas od onih koji se ne priznaju takvima, ili su životom postali jednaki njima te se i ne prepoznaju u našem društvu. Božić je prava prigoda da potražimo odgovor na to pitanje, polazeći od događaja Isusova rođenja i onoga što je on pokrenuo. Prikazom pohoda mudraca s Istoka u Betlehem evanđelist Matej donosi primjer vjerničkoga ponašanja nasuprot Herodovu. Mudraci su potaknuti nutarnjom znatiželjom i potragom za dubokim značenjem i smislom događaja u koji se nastoje uključiti, a kralj zbog sebične usmjerenosti na sama sebe ostaje na površini zbivanja i na kraju postaje žrtva vlastite pohlepe za moći. Nije pomoglo savjetovanje sa svećeničkim glavarima i pismoznancima koji su Herodu na temelju proročke riječi otkrili događaj rođenja novoga kralja u Betlehemu. On smišlja strategiju kako će se riješiti rođenoga dječaka te za vlastite potrebe mudracima prijetvorno daje naputak: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete“ (Mt 2,8).

Bojazan da će mu Novorođeni dodijeliti niži društveni položaj probudila je u kralju suparničku strast da ga smakne, osnažila odlučnost da sebi osigura budućnost iz vlastitih mogućnosti, uključujući i najtežu: pokoljem nevine dječice. Iz straha Herod je ostao sam, postao gubitnik. U njemu je na svoj način oslikano stanje mnogih ljudi tijekom povijesti sve do danas. Mogli bismo ga otkriti i u hrvatskom društvu kod onih pojedinaca i skupina, sustava i organizacija koji su za opće pravilo životnoga pristupa i ponašanja usvojili herodovsku strategiju vlastitoga interesa. No svrstali bismo se tako među one koji se kod nas bave sumnjičenjem, prokazivanjem i osuđivanjem ljudi, postali bismo zarobljenici negativnosti. Evanđelist nas uvjerava kako je daleko bolje svoju pozornost usmjeriti na mudrace te slijediti njihov primjer, nego baviti se herodovskim gubitništvom.

Mudraci, naime, pristupaju stvarnosti vjerom, činom neuvjetovanim bilo kojim društvenim određenjem, slobodom kao darom Božjim, kojim dopiru do dubljih razina stvarnosti i postižu uvide iznad isključivosti interesnih površnosti. Vjera je pristup kojim mudraci nadilaze ograničenosti i vlastitih znanstvenih istraživanja i dosega drugih. Oni na temelju savjeta Herodovih učenih ljudi kreću u Betlehem kako ih je on naputio. Povezujući vjeru i znanost, postaju mudri, tim putem pomno se raspituju za Dijete, otkrivaju značenje njegova rođenja do kojega Herod nije u stanju doprijeti. Osjetljivošću duha koja i pojavu zvijezde prepoznaje u njezinim dubljim znakovnim dimenzijama, mudraci vjerom temeljito ispituju ljude i događaje, cjelovito se usredotočuju na Dijete, otkrivaju u njegovoj nemoći i siromaštvu moć božanskoga nauma o čovjeku. U njemu pronalaze zvijezdu vodilju svoga života: „Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom“ (Mt 2,10). Mudraci ne gube vrijeme, ne ulaze s Herodom u rasprave o njegovim zlim namjerama, nego slijede put vjere, ulaze u kuću gdje pronalaze Dijete s njegovom majkom Marijom, i u njemu cilj svojih traganja za smislom, prostiru se pred njim te u darovima tamjana, zlata i smirne označuju darovanost vlastitoga života njemu, koji se sav darovao za čovjeka. Postaju dionici dvostruke darovanosti: Božje za čovjeka i vlastite Bogu.
Želio bih zajedno s vama, poštovana kršćanska braćo i sestre, i ovoga Božića, poput mudraca, vjerom pomno ispitati svu dubinu božanske domišljatosti koja se odrekla nebeskoga sjaja, da bi pristupila ljudskoj prolaznosti i smrtnosti na način malenosti i poniznosti, primjerene čovjeku, kako bi nas u našemu siromaštvu obdarila svojim božanskim bogatstvom.

Ne bismo se ovoga Božića dovoljno pomno raspitali za Dijete, a da ne svrnemo svoj pogled na Crkvu i ne promotrimo kako je Isus trajno u njoj djelatno prisutan. Naime, dolazak mudraca s Istoka u betlehemsku kuću i poklon Djetetu, Sinu Marijinu, svojevrstan je početak onoga što se tijekom povijesti ostvaruje u Crkvi, koja okuplja ljude iz svih krajeva, rasa i naroda svijeta, predoznačenih u mudracima. Crkva je betlehemska kuća u kojoj se nakon mudraca mnoštva ljudi klanjaju Isusu Kristu, daruju mu svoje živote, a on ih obdaruje svojom pobjedničkom moći nad smrti, prati na putu njihove malenosti, bolesti i siromaštava u hodu prema kraljevstvu nebeskom. Služenjem zbora apostolskih nasljednika na čelu s Petrovim nasljednikom u Crkvi je živa Isusova riječ, ona ga u snazi Duha Svetoga naviješta i slavi kao pobjednika nad smrću, Gospodara života i smrti, ključ smisla povijesti i svemira. One koji vjeruju uskrsli Gospodin u Crkvi krsnom vodom pere od grijeha, uspostavlja u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, snagom Duha Svetoga povezuje u zajedništvo svoga Tijela, euharistijskim otajstvom hrani za život vječni, ostajući s nama u sve dane – do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20), naša sudbina za vječnost. On je po Crkvi i danas najveća nada čovječanstva te zavrjeđuje našu posvemašnju pozornost srca koje, poput mudraca, u svoj njegovoj ljudskoj skromnosti i jednostavnosti prepoznaje veličinu i snagu božanske ljubavi, jače od svih suvremenih ljudskih lutanja, zabluda i promašaja. U sinodskom savjetovanju koje smo započeli u našoj Biskupiji nastojat ćemo s posebnom pozornošću u svim našim župama zajednički osluškivati Njega kao suputnika, na osobit način nazočna u malenima, siromašnima i bolesnima. Njegova prisutnost među nama veliko je ohrabrenje da ni u jednoj situaciji našega osobnog i zajedničkog života ne zdvajamo, jer s njim je naš zemaljski hod suputništvo nade u kojem On pobjeđuje zamke zla.
Draga braćo i sestre! Radosno se ovog Božića pridružimo mudracima s Istoka te se u našoj Požeškoj biskupiji o 25. obljetnici njezina osnutka i uspostave poklonimo betlehemskom Djetetu s Marijom, majkom njegovom, i obnovljenom ga vjerom prigrlimo kao Zvijezdu naše najbolje sudbine. Zajedno s vama želio bih posvjedočiti kako vjernički dobro znam što znače naša okupljanja u crkvi na sveta slavlja u kojima Isus Krist u nama ostvaruje svoje djelo te ih ovoga Božića ne želimo propustiti. Sa službenoga mjesta iz Stožera civilne zaštite minulih dana očitovano je nedovoljno razumijevanje pitanja vjere, molitve i svete mise za naše zdravlje kad nam je preporučeno da zbog mogućnosti zaraze koronavirusom ne idemo u crkvu, nego svetu misu pratimo putem televizijskih i drugih prijenosa. Obdržavajući sve mjere opreza, vjernik neće olako na Božić propustiti sudjelovati u crkvi na euharistijskom slavlju i posvjedočiti kako računa s Božjom pomoći u nastojanju oko vlastitog zdravlja i zdravlja bližnjih.

Poštovani i dragi vjernici! Naše božićno pomno raspitivanje za Dijete ne bi bilo cjelovito kad ne bismo svoj vjernički pogled usmjerili na ono što se događa u okolnostima pandemije COVID-19. Svjedoci smo kako su se u Hrvatskoj s obzirom na koronavirus, sprječavanje zaraze, cijepljenje i COVID-potvrdu stvorile podjele, nesuglasice i suprotstavljanja. Dogodilo se da su u raspravama, demonstracijama i sukobljavanjima dospjeli u sjenu, ili su zaboravljeni bolest i bolesnici te oni koji im požrtvovno služe. I određeni broj kršćanskih vjernika svrstao se na jednu ili drugu stranu prijepora te je izostao njihov dragocjen poseban doprinos koji nitko drugi ne može dati u ovoj situaciji. Naime, Isus se poistovjetio s najmanjom braćom, bolesnima, siromašnima, osamljenima, gladnima, žednima, pritisnutima nepravdom i drugim nevoljama. Pomno ih promatrati vjerničkim pogledom poput mudraca znači poštivati sve ono što znanost zna o bolesti, upotrijebiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju da spriječimo zarazu i učiniti sve što možemo da bolesnicima olakšamo tegobe i spasimo život. Hoće li ovoga Božića patnici, napose od COVID-19, osjetiti naše vjerničko „pomno raspitivanje za Dijete“, a svi koji im služe u bolnicama i drugdje pronaći u nama potporu, poštovanje i zahvalnost? Stanje u kojem se nalazimo traži od nas posebnu duhovnost koja služi imunitetu, liječi oboljele, širi razumijevanje i slogu, potiče na požrtvovnost u svemu što je potrebno poduzeti da se okolnosti u Hrvatskoj s obzirom na pandemiju poboljšaju.
Usred tmurnih zbivanja naše svakodnevice, označene opasnošću zaraze COVID-19, ovoga Božića zajedno s vama, draga braćo i sestre, zahvaljujem Bogu što je po svom rođenom Sinu u skromnosti betlehemske štalice postao naš suputnik u slabosti i krhkosti postojanja, darujući nam snagu za služenje dobru onih kojima su molitva, suosjećajna blizina i pomoć potrebne. To je najbolji odgovor vjere na ono Isusovo djelo koje Apostol opisuje riječima: „On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“ (Tit 2,14).
Dok vas sve povjeravam božanskoj ljubavi betlehemskoga Djeteta, želim vam blagoslovljenu 2022. godinu te vas od srca u Gospodinu pozdravljam«, završava biskup Škvorčević.