Zima u Vučjaku Čečavačkom: Iako okovana snijegom, baka Marija (91) nije zaboravljena

Dok snježni pokrivač, koji je ovih dana okovao cijelu požešku kotlinu, stvara poteškoće u prometu, u selu Čečavačkom Vučijaku, na obroncima Psunja, život teče mirno. Među svega 13 preostalih stanovnika ovog mjesta u općini Brestovac, svojom se vitalnošću ističe 91-godišnja Marija Musić.

Iako su ralice prošle cestom od Požege prema Novoj Gradiški i desno prema arheološkom nalazištu Rudina, osiguravši da ovo staračko selo ne ostane odsječeno od svijeta, baka Marija zimu provodi u svojevrsnoj izolaciji, ali nikako u samoći.

Nakon smrti supruga Nikole prije pet godina, Marija na prvi pogled živi sama. No, tehnologija i obiteljska ljubav brišu tisuće kilometara. Svakodnevno je iz daleke Kanade zovu kći Gordana i zet Nedeljko Carević, starijim Požežanima poznatiji kao Car. On je proteklog ljeta doletio iz Kanade kako bi punici pripremio drva za zimu i uredio domaćinstvo, brinući da joj ništa ne nedostaje u hladnim mjesecima.

Unatoč godinama i činjenici da bi u organiziranom smještaju imala svu potrebnu skrb, baka Marija o odlasku iz svog sela ne želi ni čuti. Njezina privrženost domu i sjećanju na supruga Nikolu jači su od svih izazova starosti."Poput supruga, tako ni ja ne želim u starački dom gdje bi život sigurno bio jednostavniji. To je jače od mene, želim umrijeti u svome domu", odlučno poručuje ova vitalna devedesetogodišnjakinja.

Briga ne staje na granicama. Druga kći redovito zove i dolazi iz Nove Gradiške, a sustavnu pomoć pružaju i patronažna sestra Natalija Đurić te gerontodomaćice iz Velike koje baku obilaze u tjednim ciklusima. Ipak, Marija ističe kako joj je najveći oslonac susjeda Nena Bijelić, koja svakodnevno navraća kako bi provjerila treba li što njezinoj najstarijoj susjedi.

Unatoč dubokom snijegu koji se nadvio nad selo, u Marijinoj kući mirišu blagdanske delicije. Za sutrašnji blagdan baka je, unatoč devetom desetljeću života, sama pripremila bogat jelovnik: “Skuhala sam pače, a bit će tu juhe i nezaobilazne sarme, pečenja, štrudle od jabuka i suhih kolača koje sam ispekla ranije”, ponosno ističe baka Marija.

Ipak, pogled kroz prozor u snježne nanose budi malu dozu nespokoja. Iako je duh vitalan, a srce toplo, Marija se pribojava hoće li visoki snijeg dopustiti kćeri Dobrili i unuci Danijeli da se probiju iz Nove Gradiške do njezinog praga na blagdanski objed.

Bez obzira na vremenske prilike, priča bake Marije podsjetnik je na važnost susjedske solidarnosti i obiteljske povezanosti koja ne poznaje kilometre.